Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mistagogy

Marketing

Neverending story from well

http://www.oslobodjenje.ba/images/Crna%20kronika/pedophile_devart_art.jpg


Ono što se trebalo desiti prije nego što je došlo do evangelizacije naroda bijaše iskustvo Božjeg govora. Tako je bilo od Abrahama, nastavilo se preko Mojsija i starozavjetnih proroka, a na poseban način preko novorođenih u Duhu Svetom. Dovoljno se podsjetiti Savlovog obraćenja i Božjeg obraćanja njemu dok je još ležao na zemlji ili pak onog Petru prije nego će poći k Korneliju. Savao "pade na zemlju i ču glas", a "Petar uziđe oko šestog sata na krov kuće da moli … i neki mu glas reče..."

Opasnost pred kojom se nalazimo jeste da nam srca otvrdnu zbog 'pravednosti i ponosa', te tako oglušimo na riječ Božju koja i danas progovara kao nekoć. Ta opasnost se ogleda u rutini i izvanjskom obdržavanju pravila te nas onesposobljava da prepoznamo pokrete Duha u sadašnjem trenutku. Ništa tako ne zatvara čovjekovo srce glasu Božjem kao lažni osjećaj pravednosti.

Iako nam se dešava da više puta budemo opomenuti i iznova upućeni na važnost prepoznavanja znakova i osluškivanje onog što nam Gospodin poručuje, mi ustrajavamo u silnoj želji da materijaliziramo snagu 'svoje poruke' bez obzira što se pokazalo da ona nije u skladu s voljom Božjom. I spremni smo platiti najvišu cijenu samo da do nje dođe. Spremni smo poniziti, odbaciti, pa ako treba i ubiti. Rezultat je to 'tvrdog srca'.

Jedni kažu: "Bacite ga u čatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!", misleći tako zadovoljiti i jedne i druge, a ostati čisti od svojih grijeha. "Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso."
A drugi vele:"Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!"
I još to treba opravdati dozvoljenom metodom provjere.

I ondašnjim farizejima i pismoznancima Isus je dao da razumiju o čemu govori, izgovorivši proroštvo u obliku prispodobe o vinogradarima, no oni su unatoč tomu ostali dosljednji svom određenju: "Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!'
To im bi rečeno u početku, no jel' se što promjenilo nakon toga!?

Uzalud se muče graditelji ako Gospodin kuće ne gradi i ako se stalno spotičemo o kamen zaglavni. Kao da smo stalno na početku. I ne bili ako ispovjedamo da je Gospodin taj koji izvodi 'svoje djelo', a ne slušamo Njegov glas i Njegove glasnike, nego najamnike koji samo misle na svoj 'dio vinograda'.
Ako su ga razapeli, to nije bilo stoga jer su imali moć nad njim nego jer im je on to dopustio. U tom stavu poniženja nisu ga držali čavli nego ljubav prema njima. Da je htio mogao ih je napustiti, no on je ostao među njima raspet njihovim ambicijama.
Njegovo raspeće oni su smatrali krajnjim porazom onog koji im je htio oduzeti poziciju.
Njihov prezir i poruge nisu prestajale niti dok je visio na križu.
Svoj problem su počeli shvaćati tek kad je zagrmilo iz visine i kad im se tlo počelo ljuljati pod nogama.
Za mnoge prekasno.
Gdje se skloniti? Što učiniti? Koga sad optužiti?






Post je objavljen 01.03.2010. u 17:27 sati.