Nijedan Sanjar nije premalen, nijedan San nije prevelik.
(autor nepoznat)
photo by rU
Nekako s proljeća
uvijek meni doluta
neka čežnja tamna
tiha mudrost davna
Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je težak, najdraža
Nekako s proljeća
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponoćna
moji koraci, bas su teški, najdraža
I opet taj osjećaj samoće
kad neće nikog mene krene i hoće
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od želje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s proljeća
Nekako s proljeća
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lažne obzire
Napravim, račun praštanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, baš su teški, najdraža
Nekako s proljeća
noć mi oči otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim
A hoću da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja duša, bas te voli, najdraža ...
...
Zimska priča (9)
Zlatna vlas ...
Doletjela je prvi put , nekako s proljeća, toplim vjetrom nošena, Tvoja zlatna vlas, moja Zlatokosa ... prošaptao je Silvestar stežući Rose u naručju, stežući je do bola.
Nekako s proljeća, kad zrak pun je polena, u moj si život doletjela ...
A ja te zgrabih, Proljeće moje, zgrabih Te žedno, držah Te čvrsto, stegnuh Te grčevito svojim jesenjim rukama bojeći se, neki će Te proljetni vjetar odnijeti, onako kako Te je i donio ...
...
(nastavak slijedi)
...
update: nekako s proljeća