Marketing
SREBRENI LETAČ
Srebreni letač Ivica Kostelić na ZOI u Vancouveru, 27. 2. 2010.
Ivica Kostelić ostvario je svoj san i želju Hrvata za još jednom olympijskom medaljom u Vancouveru kada je 27. veljače 2010. u slalomskoj utrci osvojio srebro! To je 10 medalja za Hrvatski olympijski odbor i Hrvatsku, i 9 olympijska medalja obitelji Kostelić.
Prisjećamo se zimskih Olympijskih igara 2002. i u Torinu prije četiri godine kada je Janica osvojila u skijanju svoje šest zlatne i srebrene medalje. Ivici je ovo druga medalja u Vancouveru, drugo srebro, i kao što je sam o sebi rekao, postao je Srebreni letač, kao onaj znanstveno-fantastični lik Silverstar koji leti na skateboardu.
Nekadašnji svjetski prvak u slalomu, Ivica Kostelić, ovim se posljednjim u nizu odličjem opet upisao zlatnim slovima u povijest svjetskog i hrvatskog sporta i hrvatskoga skijanja, i po mojemu mišljenju je je dostojni nasljednik, ako ne po broju odličja, onda zasigurno po eleganciji i tehnici skijanja, Šveđanina Ingemara Stenmarka, velikana slaloma.
Janica Kostelić je pak div među skijašicama, ali, iako sam na ovim olympijskim igrama načulio svoje uši ne bi li čuo koju riječ pohvale na račun velike Janice, ne da nisam čuo riječ pohvale, nego posebno u medijima njemačkoga govornoga područja nisam čuo doslovno ni da su Janicu uopće spomenuli! To je ništa drugo nego tipična germanska umišljenost koja svoje klice ima u rasizmu Karla Marxa i Adolfa Hitlera prema slavenskom svijetu koji je definirao njemački filozof Hegel, po čijoj su teoriji Slaveni manje vrijedna ljudska bića od Germana. Takav status prešućivanja kakav Janica ima na području Europske unije imati će i Hrvati kad Republika Hrvatska postane nepunopravna članica Europske unije!
ANTE STARČEVIĆ
23. 5. 1823. - 28. 2. 1896. - 28. 2. 2010.
S obzirom da smo se nadovezali na Germane, koji imaju i svoje pozitivne povijesne likove poput germanskog vojskovođe i bivšeg rimskog časnika, Variusa, koji je u godini 7. nakon Krista u šumama zapadno od rijeke Rheine potukao tri rimske legije i zaustavio rimski prodor na istok u područje na kojemu su živjeli Germani koje je spasio od rimskoga ropstva, ne možemo preskočiti legendarnog Antu Starčevića koji je bio protivnik veliko-njemačke politike i germanizacije, čija je obljetnica smrti 28. veljače, u godini 1896. kada je umro i uskrsnuo od mrtvih odnosno kada je ponovo rođena njegova duša čija je karizmatičnost nadahnula u 20. st. brojne naraštaje Hrvata u borbi za hrvatske pravice, pravdu i pravednost. Veliki Ličanin, a najčasniji među pokojnim hrvatskim političarima, velikan hrvatske povijesti i hrvatske politike Ante Starčević bio je stjegonoša hrvatske nezavisnosti i cjelokupnosti hrvatskih etničkih i povijesnih zemalja u borbi za ravnopravnost Hrvata bez obzira na njihovo etničko porijeklo i vjeroispovjed. Stvorio je hrvatsku modernu političku naciju i usadio joj samopouzdanje iako Hrvati često zaboravljaju svog Oca domovine i ono što im je govorio i u naslijeđe ostavio svoje bogato političko znanje i iskustvo!
Ante Starčević je 1861. godine sa svojim istomišljenikom Eugenom Kvaternikom udario temelje politici hrvatskih interesa nasuprot stranim interesima koje su u hrvatskoj politici zastupale marionete bečkog dvora i mađarskog diktatora Khuena Hedervarya.
Ante Starčević kritizirao je malodušje i izdaju hrvatskih nacionalnih interesa koju je počinio đakovački biskup i političar njemačkog porijekla, Josip Juraj Strossmayer, koji je u pismu hrvatskom povjesničaru Račkome priznao da ga je njemački car iz Habsburške dinastije Franjo Josip ucijenio da ako ne bude provodio njegovu politiku, da u politici biti neće! Tako je korumpirani Strossmayer izdao hrvatske nacionalne interese i hrvatske zemlje podredio Hrvatsko-Ugarskom Nagodbom iz godine 1868. interesima Budimpešte, i Hrvati su uz financijsko ropstvo morali arbitražnim sporazumom odstupiti svoju najveću luku i povijesni primorski grad Rijeku. Nakon što je hrvatskom narodu nanio neizmjerljivu štetu, Strossmayer se 1871. povukao iz hrvatske politike, nije mu se sudilo za veleizdaju nego je i nadalje, sve do svoje smrti, klevetao Antu Starčevića kojemu pak sve do njegove smrti i nakon više od 30 godina u hrvatskoj politici nije uspjelo poništiti nagodbu s Ugarskom, i hrvatski položaj u Austro-Ugarksoj Monarhiji popravit jer se u vrijeme strane diktature u Zagrebu pod palicom Mađara i “bana“ Khuena Hedervarya, nalazio pod medijskom cenzurom, i vodio politiku pod nepravednim izbornim zakonom koji je nestao tek nestankom Austro-Ugarske Monarhije čiji je nestanak Ante Starčević poput proroka najavio, a nastankom prve Jugoslavije 1918. se položaj Hrvata još više pogoršao, ovaj puta ne pod germanskom i ugarskom nego pod hegemonijom “braće“ Srba za čije se bratstvo zalagao upravo nesretni izdajnik Josip Juraj Strossmayer, osnivač jugoslavenske ideologije.
Ante Starčević je osnivač pravaške ideologije odnosno zastupnik hrvatskog državnog prava, ili drugim riječima, Ante Starčević je bio parlamentarni zastupnik prava hrvatskog naroda na državnu samostalnost Hrvatske koju su hrvatski branitelji obranili 1991. u velikosrpskoj agresiji, a današnja garnitura političara u Hrvatskoj posljednjih godina demontiraju hrvatsku samostalnost, i čine zaista sve da ukinu hrvatski souverainitet, i hrvatsku državu pripoje Europskoj uniji, novovjekoj Austro-Ugarskoj i Jugoslaviji!
U politici su Starčevićeve ideje bile u drugoj polovici 19. st. revolucionarne, zbog čega mu je u nekoliko navrata suđeno na montiranim političkim sudskim procesima, njemu i drugim pravašima, ali isključivo samo pravašima, ne i Strossmayerovim “narodnjacima“ i pro-mađarskim “unionistima“. Strossmayerovce je Ante Starčević zvao “obzorašima“ i “slavo-srbima“, što je sintagma nastala na osnovi imenice rob, tako da je izdajice hrvatskog naroda u hrvatskoj politici, strossmayerovce, nazivao robovima stranaca.
Srpski narod je Ante Starčević uvažavao, kao i državu tog naroda, Srbiju, koja je nikla u to vrijeme, ali je bio protivnik politike da se pravoslavnim posrbljenim Vlasima dodijeli status nacije u Hrvatskoj, da se pravoslavnim Vlasima prizna srpsko ime, i srpski jezik u Hrvatskoj jer nikada Srbi u Hrvatskoj nisu bili doseljeni do 1918. godine!
Srpska samostalna stranka (SSS, danas imamo u R.H. Srpsku demokratsku samostalnu stranku - vuk dlaku mijenja - ćud nikada!!), koju je godine 1887. u hrvatskim povijesnim zemljama osnovala tajna služba Srbije, nije do 1905. prelazila izborni prag jer hrvatski pravoslaci za tu srpsku stranku nisu glasovali jer su držali da su oni Hrvati, a ne Srbi, naprotiv, bili su veliki i vatreni hrvatski nacionalisti. Tek stvaranjem političke koalicije, tako zvnae Hrvatsko-srpske koalicije na čelu sa bivšim pravašem i naivcem Franom Supilom, Srpska samostalna stranka počinje prelaziti izborni prag, i sudjelovati u obnašanju vlasti u hrvatskim zemljama zapadno od Drine. Na koncu je Srpska samostalna stranka pod vodstvom velikosrpskog agenta Svetozara Pribićevića od naivnih Hrvata u cijelosti prigrabila 1918. svu vlast, jer kad daš mali prst, ode ti cijela ruka! Srbi su znalci u vođenju hinjene bizantske politike, majstori su političkih spletki i vrhunsnki propagandisti, tako da su uz šačicu hrvatskih izdajica 1918. nametnuli hrvatskom narodu velikosrpsku diktaturu. Pošto samo glupani ne izvlače pouke iz povijesti, današnji hrvatski političari tipa ive Sanadera i Jadranke Kosor (rođena Vlaisavljević, godine 1990. članica Saveza komunista Jugoslavije – Pokreta za Jugoslaviju, tada od generala JNA novoosnovane političke stranke velikosrpskih oficira), tako i današnja garnitura hrvatskih vladajućih političara, isto kao početkom 20. st., prave iste pogreške, i vode hrvatski narod u propast, uz oživljeni titoistički kult laži! Naravno, uz iste metode kao i u Starčevićevo vrijeme, medijskom cenzurim, političkim sudskim procesima i lažima! Po svom djelovanju je Ante Starčević spadao u liberalne političare u smislu borbe za slobodu i slobodne svjetonazore, ali ne u smislu liberalne ideologije, jer biti liberalan ili slobodarski usmjeren nije isto što i zastupati liberalističke ideje ideologije liberalizma.
"... Tvrdi, zaneseni i beskompromisni Hrvat, a istodobno i podjednako liberal, utemeljitelj hrvatskog nacionalizma i zagovornika univerzalnih građanskih prava, ideolog hrvatske države i zaštitnik individualne svijesti i građanskih sloboda, nacionalni vođa ali ne i ekskluzivist koji poučava da sreća i nesreća svakog naroda ovise o sreći i nesreći njegovih susjeda, Starčević nije, kako bi se iz izrečenoga moglo zaključiti, protuslovan nego slojevit, nije nesustavan nego je svestran..."
(Komentar Dubravka Jelčića zz knjige "Ante Starčević - književna djela". Izdavač: Matica Hrvatska, Zagreb, 1995. CIP - katalogizacija u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. ISBN 953-150-200-5.)
Tko sam sebe smatra za sužnja, taj se ne mari čuditi ako ga i drugi takvim sciene. Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji čiji će biti. Tko se i hotice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke 'što menja gospodare'. Ante Starčević, 28. 3. 1867. u govoru akademjskoj mladeži.
Da ne bi ispalo da u ovome postu i na blogu netko nešto ima protiv Nijemaca, spomuti ću velikog socijaldemokratskog političara, bivšeg kancelara Savezne Republike Njemačke, Helmuta Schmidta, koji je terorističkoj Frakciji crvene armije i Bader-Meinhof-bandi zavrnuo šiju! Gospodin Helmut Schmidt, nekadašnji predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke, SPD, koja je za razliku od Socijaldemokratske partije iz Hrvatske, SDP, istinska socijaldemokratska stranka, rekao je 23. veljače 2010. u jednoj emisiji na njemačkoj javnoj televiziji NDR, da je “komunistički antifašizam laž“!
Socijaldemokrat Helmut Schmidt posramio "socijaldemokrata" Zorana Milanovića?
Time je Helmut Schmidt potvrdio tvrdnju Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma koji drži da je komunistički antifašizam laž, odnosno da bivši komunisti iz partizanskog pokreta nisu antifašisti u smislu borbe za slobodu jer komunizam nije demokracija nego totalitarizam i vladavina diktature komunističke partije. Tako je jedan veliki Helmut Schmidt izrekao ono što se u hrvatskim mas-medijima cenzurira, a od vladajućih političara u Republici Hrvatskoj prešućuje i izvrće, te krivotvori povijest. Tako su pro-jugoslavenski titoisti u Republici Hrvatskoj, uključujući hadezeovce, esdepeovce i haenesovce, dobili od socijaldemokrata Schmidta takav šamar koji će odzvanjati još godinama!
Sozialdemokrat Helmut Schmidt je također u istom nastupu rekao da vojnici Wehrmachta nisu bili fašisti. Primjenjujući analogiju, možemo reći da i vojnici N.D.H. nisu bili fašisti, tako da će tvrdnja ovog velikana njemačke politike i socijaldemokratskoga pokreta, koji se našao i na naslovnoj stranici Time, u slijedećim godinama pomoći onim hrvatskim povjesničarima koji nisu marionete stranaca i intelektualni idijoti koji hrvatsku povijest vuku po blatu, zastupajući jugoslavensku komunističku i velikosrpsku agitacijsku propagandu, odnosno pomoći će onim hrvatskim povjesničarima koji će skidati krinku sa laži o hrvatskoj povijesti koju su komunisti i četnici krivotvorili.
(Izvor: nastup njemačkog kancelara u mirovini, Helmuta Schmidta, na njemačkoj televiziji “NDR“, 23. 02. 2010. u emisiji “Beckman“.)
Dana 28. veljače 1991. obnovljena je stranka koju je Ante Starčević bio osnovao 1861. godine, i koja je u prvoj Jugoslaviji naglasila hrvatski prefiks u svome imenu, Hrvatska stranka prava, zabranjena u diktaturi srpskoga kralja i despota Aleksandra Karađorđevića, i Titova generala Franje Tuđmana, 6. siječnja 1929. i 6. siječnja 1994. godine!
Današnji nastavljači nepravde, pod pravaškim imenom i bojama stijega Hrvatske stranke prava su isti oni koji su Hrvatsku stranku prava godine 1993. i oteli od njena članstva i predsjednika Dobroslava Parage, tako da je jedina istinska i autentična pravaška stranka u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Hrvatska stranka prava 1861. (HSP 1861.) koju vodi Dobroslav Paraga kojemu se u biti dogodila ista nepravda kao i Anti Starčeviću koji je također morao osnovati novu pravašku stranku jer su njegovu Stranku prava bili oteli marionete bečkoga dvora.
Rezultat otimanja stranke od Ante Starčevića bilo je osnivanje prve Jugoslavije, i genocid nad hrvatskim narodom 1945. u simbiozi marksizma i velikosrpstva, nestanak hrvatske države i desetljetno ropstvo Hrvata sve do pada komunističkog Berlinskog zida.
Nema sumnje da su one stranke sa pravaškim predzankom današnjice koje su najgrlatije u traženju hrvatskih prava iste one izdajničke snage u hrvatskoj politici kao i početkom 20. st. jer i ondašnje “pravaške“ stranke su bile najgrlatije u odnosu na Čistu stranku prava od Josipa Franka (koju je osnovao Ante Starčević), te su u ključnim trenutcima hrvatske politike izvršile izdaju i veleizdaju. Međutim, postoji način na koji birači mogu razlikovati krive pravaške stranke od prave, a to su djela u politici, ne riječi nego djela!
Ovaj post završavam usklikom Ante Starčevića – “Bog i Hrvati!“, što ne predstavlja ekskluzivitet ili isključivost nego poziv Hrvatima da se oslone na vlastite snage jer Hrvati nemaju saveznike u svijetu osim u osloncu na vlastite snage u hrvatskom narodu, uz Božju pomoć!
CBK
Post je objavljen 28.02.2010. u 19:55 sati.