Da mi je netko prije godinu, dvije, rekao da je tako jednostavno biti sretan, nasmijala bih se od srca svom sarkastičnom komentaru na takvu izjavu.
Danas shvaćam, više nego ikad prije, istinitost toga.
Sve je uistinu u našim rukama.
Kad ne možeš promijeniti činjenice, možeš promijeniti svoj stav.
I možeš prihvatiti sve što ti se događa.
Rekla mi je Jele da se divi mojoj sposobnosti da se s ovim nosim...ali nema tu nikakve tajne, nikakvog trika, ničega što ja znam a ona ne zna. Jedino što prakticiram je potpuna iskrenost prema sebi.
Ja te volim, i to je istina.
Nekad bih to skrivala od same sebe, izmislila sto i jedan obrambeni mehanizam, sto i jedan razlog zašto te više ne volim, zašto te dapače prezirem. Lagala bih sama sebi, a s tim se ne bih mogla nositi. Nitko ne može.
A sad sam otišla korak dalje - bila sam iskrena i prema tebi.
Jer, nisam se mogla nositi s tim da ti lažem. Da se ponašam prema tebi kao da toga nema.
Puno mi je lakše, vjeruj mi.
Današnji susret mi je žestoko puhnuo pod krila.
Znam, sigurna sam da ćemo vrlo skoro moći sjesti i zajedno se ovome nasmijati. Da ćemo porazgovarati o svemu, da ćemo opet moći biti otvoreni...a to je stvarno sve što želim. Ništa više od toga.
Ima svemir svoj način da sredi stvari. Ima nešto u tome što sam sinoć odlučila ne doći, i u tome što sam te konačno srela na jednom jedinom mjestu u ovom gradu na kojem te uopće nisam očekivala.
Bilo je i nešto u tvom osmijehu, što me uvjerilo da me još cijeniš...a to je stvarno sve što želim. Ništa više od toga.
I da...jako sam sretna.
Post je objavljen 28.02.2010. u 19:45 sati.