Marketing
Winter story (8)
photo by rU
Usne koje si jednom
poljubio
nisu iste usne.
Dva puta nećeš ubrati
istu ružu,
ni dotaknuti licem
isto lice.
Usne koje si dvaput
poljubio
nisu iste usne.
U drugom poljupcu
još uvijek živo
sjećanje na prvi poljubac.
(Zvonimir Golob)
Zimska priča (8)
Ujesen se Silvestrove nade ispuniše.
Rose je rekla -Dođi - i on je za manje od tri sata vožnje bio na njezinom pragu.
Poljubio ju je oprezno, ovlaš, jedva dotakavši njezine usne svojima a taj nježni dodir i drhtaj koji je prošao Roseinim tijelom uzbudiše ga više od najstrastvenijeg poljupca.
Uzmaknuše oboje.
Kako bi premostila šutnju i odgodila ulazak u kuću Rose reče: Prošetajmo vrtom dok sunce još nije zašlo ...
Vrt bijaše ispunjen jesenjim mirisima, fontana u vrtnom jezercu tiho je žuborila, vrapci su ćućorili u grmu japanske dunje spremajući se na počinak, posljednja zraka zalazećeg sunca pozlatila je pramen Roseine kose, suza je zablistala na trepavici ...
U tome trenu u Silvestrovoj se svijesti spojiše taj sadašnji i jedan prohujali trenutak - zlatni pramen na Roseinu čelu, treperavi pogled, suza u plavom oku ...
Kliznula je niz obraz do konture usnice kao da čeka poljubac... prošapta.
Sjećaš li se, Rose?
Rose u nedoumici podiže pogled prema Silvestru a potom joj u očima bljesnu razumijevanje: Sjećam se ...
Silvestar je zagrli i zagrnjuri lice u njezinu kosu.
Eh, Zlatokosa ... prošapta ... kraljevstvo dajem za jednu zlatnu vlas ...
Rose se izvi iz njegova naručja, nasmiješi se, segnu prstima prema čuperku koji joj je pao na oči i prije no što je Silvestar uspio uskliknuti - Nemoj! - iščupa jednu dugu zlatnu vlas.
Jedan trenutak kolebanja ...
... a Silvestru se učinilo da traje čitavu vječnost ...
... i Rose omota svoju zlaćanu vlas oko oko dugmeta njegova sakoa.
(nastavak slijedi)
Za one koji ne prate priču: Petak i subota
Post je objavljen 27.02.2010. u 20:02 sati.