U Istri je život cvjetao. Histri su živjeli u svojim gradinama. Imali su svoj teritorij, narod, gradove i kralja. Bavili su se zemljoradnjom i stočarstvom, vrlo su rado trgovali s Grcima. Gusarili su. Zbog toga ulijevali su neopisiv strah rimskim lađama i galijama. O gusarenju i neustrašivosti Histra znalo se na cijelom Mediteranu. Gusarenje je onda bila svojevrsna endemska pojava. Histri su gusarenjem dolazili do dobra za život ali i za trgovinu. Rimljani su sve više bili nezadovoljni i kivni na gubitak skupocijenih tereta svojeg brodovlja. Stoga i započnu prvi rat s Histrima. No Histri ih potuku do nogu. Rimljani tada predlože mir i dogovor o nenapadanju. Histri pristanu, ali se ne odreknu gusarenja. Međutim jačanjem rimskog imperija, jačali su i teritorijalni apetiti. Histri su im bili trn u oku i na putu za osvajanje Ilirika, zemlje moćne kraljice Teute.
Rimljani započinju na samoj granici s Istrom zidati utvrdu zvanu Aquileja. Mladi histarski kralj Epulon skupi svoje srčane vojnike te krene u ponovni boj s Rimljanima. I opet ih potukoše i razoriše im utvrdu. Histri radosni zbog ponovnog uspjeha ulogore se pored jedne svoje gradine na sjeveru Istre i počnu slaviti. Toliko su se opustili da su i zaboravili na Rimljane. Pili su vino u ogromnim količinama, pjevali, plesali, slavili. No kralj Epulon upozoravao ih je na budnost i prisebnost. Nakon slavlja vojnici zaspahu pokošeni od vina.
Kralj Epulon uzalud ih je pokušao držati budne. Rimljani se nakon sukoba u Aquileji nisu povukli. Naprotiv pratili su Histre te vidjevši da su gotovo nemoćni od pijanstva, upadoše u logor i većinu poubijaše. Kralj Epulon s još nekolicinom svojih prisebnih vojnika uspijeva pobijeći u Nezakcij, glavni grad. Zatvoriše se u gradinu čekajući Rimljane. Znao je da više ne može skupiti dovoljan broj vojnika za borbu. Rimljani stigoše pred Nezakcij i odmah započeše dugotrajnu opsadu grada. Skrenuše i tok rijeke koja je ulazila u grad i opskrbljivala Histre s pitkom vodom. Nakon više mjeseci opsade u gradu je ponestajalo hrane. Epulon odluči da se neće živ predati i postati rimski rob. Zajedno sa svojim suborcima izađe na zidine grada, počnu ubijati svoje žene i djecu, a nakon toga ubiju i sebe da živi ne dospiju u ruke Rimljana. Epulon si mačem probode srce. I tako skonča posljednji istarski kralj. Tako okonča i istarsko kraljevstvo.
Rimljani bijahu zgranuti tim činom. Rimski povijesničar Tit Livije opisao je dramatičan pad Nezakcija i izuzetnu hrabrost i slobodoljubljivost Histra. U Rimu je car August zapovijedio tri dana slavlja u čast pada Istre. Međutim i na samim svečanostima i mnogo kasnije prepričavali su se događaji oko pada Nezakcija. Zbog toga su se divili Istrijanima.
Međutim, preživjeli Histri, povukli s se u unutrašnjost Istre. Nikad nisu uspjeli osloboditi svoj poluotok ali su svejedno zadavali mnoge brige Rimljanima. Rimljani nisu nikad zagospodarili unutarnjom Istrom. Vrijeme je načinio svoje. Preostali Histri s vremenom su se romanizirali. Epulon je za sobom ostavio i jedn veliku tajnu - mjesto gdje se nalazi njegova kruna. Priča se da je u Raškom zaljevu, tamo gdje se nalaze spomenuta uvala dobrog vina Kalavojna i uvala ljepote Takala kao i Salamonova uvala Salamuštica, blizu sela Raklja nalazio i legendarni bogati, antički grad Arsia, čije su ulice bile popločane bijelim kamenom. Arsia sada slovi kao izgubljeni istarski grad. Tu se čuva Epulonova kruna koja nije dospjela u ruke Rimljana
Post je objavljen 24.02.2010. u 20:17 sati.