Marketing
Winter story (7)
photo by rU
Zimska priča (7)
Glasovi ptica pretvorili su se u tiho ćućorenje a potom utihnuli, svjetlo je gasnulo, dugi ljetni dan tiho je umirao.
Rose je sjedila na malom proplanku ispred ljetne kuće. S visoke obale pružao se vidik na veliku rijeku. Bio je to prekrasan prizor, no Rose je jedva čekala da sve potone u tamu. Osjećala je da joj je duša tako ranjiva da ne može podnijeti čak ni prizor ljepote. Čeznula je za tišinom i tamom, potpunom tišinom bez ijednog zvuka, potpunom tamom bez ijednog tračka svjetlosti. Bila je toliko umorna a već noćima opet nije uspijevala usnuti, bila je toliko umorna da je na trenutak poželjela potonuti u ništavilo, potonuti brzo kao što tone oblutak bačen u duboku vodu, tonući sve dublje prema tamnom dnu ...
Bio je polumrak kad je ušla u kuću. Nije palila električna svjetla, niti televizor, a ušavši ugasila je i player u kojem se vrtio CD - Annie Lenox, Why ...
Rose kresnu šibicom i upali veliku crvenu svijeću.
Podbočila je glavu rukama i zurila u titravi plavi plamićak. Poželjela sam tamu, a eto me kako piljim u svjetlost, poput noćne leptirice ... reče sama sebi.
Osjećala se omamljenom od lijekova koje je morala piti. Peludna groznica ostavila je traga. Rosein imunitet bio je ozbiljno narušen, željezo i kalij u krvi niski, krvni tlak tako nizak da bi joj se zamutilo u glavi kada bi naglo ustala.
Ne smijem opet zaboraviti piti tekućine ... pomisli Rose i posegnu za bocom kupinova soka kojom ju je snabdjela sestra.
Nerado te ostavljam samu ... rekla je sestra Rosei prije no što je krenula kući. Doći ćemo po tebe za 10 dana, a ako se predomisliš samo nazovi i eto nas i prije ...
Obećaj mi da nećeš zaboraviti nešto pojesti svakoga dana, da nećeš zaboraviti piti dovoljno tekućine ... Nemoj opet dehidrirati ...
I kakva je to glupost, ne ponijeti mobitel ...
Ostavit ću ti svoj, za 'ne daj bože' neke nezgode ... Očekujem da me nazoveš svakog dana, predvečer ... inače evo me u kontrolu ...
Rose je dirnula sestrina briga a ipak joj je laknulo kad je ostala posve sama. Znala je kako to vrijeme osame mora iskoristiti za donošenje odluke, no nije znala hoće li smoći snage za to.
Možda sutra ... prošapta Rose.
Možda sutra, Silvestre, možda ću sutra biti snažnija ...
(nastavak slijedi)
...
za one koji ne prate priču:
Post je objavljen 25.02.2010. u 00:01 sati.