Marketing
Nagoya 2008.
6. dan boravka u Japanu,subota,19.travnja 2008.,Otsu (Zeze) - Kyoto st. -
Nagoya st. - Arimatsu - Nagoya - Kyoto st. - Otsu (Zeze)
prethodni nastavak
Nagoya sa nešto više od 2 miliona stanovnika 4. je grad u Japanu.Sjedište je
Aichi prefekture iz koje potječu tri najznačajnija lika japanske povijesti.Nakon
prijepodnevnog bauljanja okolicom (Arimatsu) lokalnim vlakom vratili smo se u
Nagoyu,dvije frendice u ulozi vodiča i moja malenkost.
gore i dolje,ispred Nagoya st.
gore, japanska zastava Hi no Maru ili Sunčev disk
Nakon dolaska na Nagoya stanicu odmah smo se uputili busom do Noritake
muzeja koji se nalazi u prekrasnom Noritake parku.U Noritake muzeju nalazi se
neprocjenjiva zbirka raznih vrsta posuđa i vaza od keramike i porculana.Muzej je
izgrađen na mjestu gdje je nekad bila Noritake tvornica prije 100-tinjak godina.
U sklopu muzeja,na jednom od katova,postoji i radionica te se posjetioci mogu
sami okušati u izradi šalica i tanjura.Također tu se nalazi dućan gdje se mogu
kupiti klvalitetni primjerci Noritake posuđa.
gore i dolje,Noritake park
Nakon obilaska Noritake muzeja pješice smo se vratili do Nagoya stanice.
gore,samozatajne gospođe koje uređuju zelene površine oko Nagoya stanice
Stigavši do Nagoya st. pozdravio sam se s jednom frendicom,a s drugom se uputio
na najviši vrh Nagoya st.,sa kojeg sam napravio nekoliko snimaka.
gore,malo shinto svetište na vrhu zgrade
gore i dolje,Nagoya-jo
Svemu dođe kraj pa tako i mom druženju sa dragom prijateljicom Kazuho koja
se svake godine kada dođem u Japan i Nagoyu pokaže kao prava domaćica.
Pošto je Kazuho morala otići, vrijeme do vlaka prekratio sam u super ogromnoj
knjižari koja se nalazi na Nagoya stanici.Uskoro sam se spustio do perona i
čekajući shinkansen za Kyoto škicao te čarobne i čudesne vlakove.
gore,mjesto za kupovinu voznih karata;
gore i dolje,gužva u japanskim okvirima i nije bila posebna,prorijeđeni hodnici,
rekao bih...
gore i dolje,na shinkansen peronu također nije bilo neke prevelike gužve
Konačno je stigao i "moj" shinkansen".Do "kuće" sam još između vlakova
svratio u knjižaru i na Kyoto st. i u Otsuu,poredd Zeze st.,gdje se prodavač
navikao na mene jer sam navraćao svake večeri kada bih se vraćao sa svojih
cjelodnevnih ruta.Bio je to kraj još jednog preispunjenog dana,o kojem nisam
stigao puno razmišljati jer su me već sutra čekale nove stotine kilometara.
Post je objavljen 11.04.2010. u 17:45 sati.