Marketing
PREZIME
Neverin me povukao za jezik sa svojim „problemom“ biranja novog, drugog, imena.
To me asociralo na mjenjanje prezimena u akciji, zvanoj brak.
Koliko znam po zakonu postoji pet opcija.
1. svako zadrži svoje prezime
2. žena uzme muževljevo
3. žena doda muževljevo zadržavši i svoje
4. muž uzme ženino
5. muž doda ženino zadržavši i svoje.
Mogli su u zakonu dodati i opciju zamjene prezimena!! 
Naravno nisam pravio statistiku, ali ovako odokativno, druga opcija je najčešća!
Božemiprosti, onda mi žena dođe ka sestra, i kako ćeš onda s njon uvuć se u posteju??? 
Kako se svijest budi, treća opcija se susreće sve češće.
Rijetki su oni s prvom opcijom, a čini mi se da četvrta i peta nema šanse da se dogodi!
Ako postoji neki takav, skidam kapu!
Čini mi se, ako se ne varam, da u Mađarskoj postoji opcija da žena uzme i muževljevo ime pretvoreno u ženski rod. !!???
Pitam se, iako su mi prilično jasni „historijski uzroci“ , koji vjerojatno vuku korjene još iz pećina, zašto u današnje vrijeme većina žena pristaje da izgubi svoj rodni identitet.
Pa, žene, pitam vas!! ??
Ljubav nije opravdanje! Zašto bi netko nekoga manje volio ako nije uzeo njegovo prezime!
Ako neko vidi problem u davanju prezimena djetetu, onda bi trebalo zabraniti treću i petu opciju, koje tek stvaraju nerješiv problem u budućnosti, kada dvoje, svaki s dva prezimena osnuju brak.
A tek njihova djeca, ili još bolje unuci koji su svi birali 2. i 5. opciju.
Prezimena ko u priči!!!
Ja bih, recimo, da svatko zadrži svoje prezime.
Novo pridošlim djevojčicama pripada očevo, a dječacima majčino prezime.
A može i kako je „predložio“ Euro
Neka žena ulazi u centar za socijalnu pomoć, a prati je ravno petnaestero djece.
- Au, jekne socijana radnica. Nisu valjda svi vaši?!
- Ma, jesu - odgovori mama tonom koji je odavao kako je već bezbroj puta odgovarala na to pitanje.
- Dobro onda. Moram i vas i njih upisati u knjigu. Recite mi njihova imena.
- Ovo je moj najstariji sin; zove se Saša - krene žena nabrajati. A ovo je najstarija kći, Saša.
Sljedeća se kći zove Saša, a onda se rodio sin, Saša.
- Zar se i svi ostali zovu Saša? - upita, sve ne vjerujući, socijalna radnica.
- Pa, da; zapravo je to vrlo praktično.
Primjerice, kad ih zovem na ručak, samo viknem Saša i svi dotrče.
Kad želim zaustaviti nekog tko hoće jurnuti na cestu,
viknem Saša i tkogod da je, odmah stane.
To mi je valjda bila najpametnija odluka - sve ih isto nazvati.
Socijalna radnica malo razmisli o tim argumentima, a onda oprezno upita:
- To razumijem, ali što ako hoćete da dođe samo jedno, određeno, dijete a ne cijela gomila njih?
- A, onda ih zovem prezimenom!
Post je objavljen 24.02.2010. u 00:51 sati.