IMAMO KORIZMU!
mome prijatelju Marijanu Banu koji se za korizmu odrekao papaje
Na televiziji pizdi neki pop: "...nije pravilno odricanje kad se na primjer odreknemo slatkoga da bi smršavjeli, pravilno odricanje je kad se odreknemo nečega što nam je drago bez očekivanja da dobijemo nešto zauzvrat... bla, bla..."
Bego sužava oči i širi nosnice: "Huh! Ma nabijem ja tebe na kurac!"
Žena: "Smanji doživljaj, dimi ti iz ušiju."
Bego: "A kako neću prodimit... ma slušaj ovoga šta govori!"
Žena: "E, pa šta?"
Bego: "Ma ja se cijeli život odričem onoga što mi je najdraže u svrhu gole egzistencije, a ovaj šta živi u svili i kadifi, ptičjeg mu mlijeka ne fali, on će mene učiti o odricanju! Ja sam u korizmi već trideset godina."
Žena: "Odrekla sam se cigareta."
Bego: "A zašto? Zbog korizme?"
Žena: "Ne. Bolje se osjećam."
Bego: "Ma nemoj! To je čisti agitprop. Potpala si pod utjecaj televizije, crkve i vladajućih struktura."
Žena: "Osim toga, mjesečno uštedim bar 500kn."
Bego: "Je li? A gdje su ti?"
Žena: "Šta?"
Bego: "Gdje ti je tih 500kn?"
Žena: "Otišlo je na druge stvari. Na primjer, platila sam ratu od struje..."
Bego: "Znači, nisi ih uštedjela. Uštedjeti nešto znači to nešto imati. A ti nemaš. Kakva korist od takve štednje?"
Bego i dalje u nevjerici bulji u televizor.
Bego: "Znači, ta vlada smatra sebe sposobnom? Pa oni su idioti!"
Žena i ne sluša: "E."
Bego: "Spašavanje radnih mjesta oni smatraju sposobnošću? A nisu spasili ni jedno koje je ukinuto. A plaće su sve manje i onima koji rade, a troškovi života sve veći."
Žena pere suđe: "Je."
Bego: "Znaš li ti šta je to sposobna vlada?"
Žena usisava tapet: "Aha."
Bego: "To je ona vlada koja otvara nova radna mjesta, a plaće radnicima nekontrolirano skaču dok troškovi života strmoglavo padaju. I ljudi se neizmjerno bogate i nema gladnih ni siromašnih."
Žena pere prozore: "Da."
Bego: "Ajde, učini mi jednu uslugu."
Žena: "E?"
Bego: "Kad me već ne slušaš, ne radi to tako očito."
Žena: "Je li?"
Bego: "Je. I kad već nešto radiš, ne radi to tako da meni nabijaš grižnju savjesti."
Žena: "Ma nemoj! A šta ću s tobom kad si nesposoban."
Bego: "Stvarno? Ja nesposoban? Kako onda nemam ministarsku plaću?"
Bego: "A čuj ovo, ministar od zdravlja i zdrave pameti govori o kvaliteti života i nepušenju. Kao da tebe slušam. Još samo da spomene štednju... evo ga, spomenuo je!"
Žena: "Ne zanima me šta govori ministar, ali ti bi mogao malo poraditi na kvaliteti svog života."
Bego: "A znaš li ti šta je to kvalitetan život?"
Žena: "Ajde, baš me zanima."
Bego: "Nije kvalitetan život kad stalno gledaš gdje ćeš uštedjeti novac, već kad gledaš gdje ćeš ga potrošiti."
Bego puši. Žena otvara prozor. Iz kuće kulja dim. Susjedi zovu vatrogasce.
Žena: "Ti bi stvarno mogao malo smanjiti to pušenje. Zdravije bi ti bilo."
Bego ispaljuje: "Šta? Pa da mi tilta srce!"
Žena: "Kako? Od čega?"
Bego: "Od živaca. Ne zapalim deset minuta i već sam živčan ka pas."
Žena: "Osim toga, smrdi kuća po duvanu."
Bego: "Ostaviti se duvana? To je tako šablonski i patetično. Čak i jadno. Reći će ljudi, evo je popustio pod pritiskom vlade i neimaštine."
Žena: "Ne želiš priznati da si ovisnik."
Bego: "Kako molim? Ja sam se bio ostavio duvana onda kada su svi pušili i pili, eto ti ga na!"
Žena: "I šta je onda bilo?"
Bego: "Onda je nakon dva dana došla moja bivša sa štekom duvana. Bacila ju je ispred mene i rekla, evo ti pa se smiri!"
Žena: "Znači ništa od toga. Ti to jednostavno nisi u stanju."
Bego: "Tko, ja? Mogu ja sve šta god hoću, samo ne znam šta ti želiš."
Žena: "Kako to misliš?"
Bego: "Fino. Želiš li zadimljeni dom ili mirisnu ludnicu?"
Televizija prdi vijesti.
Bego grmi: "Jebemti vladu, jebemti ministre, jebemti recesiju i nezaposlenost..."
Žena: "Aha, evo ga opet. A kaže da ga pušenje smiruje."
Bego: "Je, ali kako neću popizdit! Opet će ukinuti pušenje na javnim mjestima od prvi aprilililija."
Žena: "Pa šta? I prošlo se ljeto nije pušilo po kafićima, pa si pušio na štekatu."
Bego: "Ma kakav je to gušt pušiti na svježem zraku? Prostorija mora biti zadimljena, to je ta atmosfera, ugođaj, razumiješ."
Žena: "Samo ti pričaj. Ukinut ću ja pušenje i ovdje."
Bego: "Ali, ali... tu pizdariju s nepušenjem su prvi počeli amerikanci, a sada to gle čuda postaje i europska vrijednost. A naši divni i plemeniti herojski preci su imali požutjele prste i brkove od nikotina. Hoćeš reći da su svi oni bili u kurcu, a? Srećom smo mi danas pametni, je li?"
Žena pegla: "Da, da."
Bego: "Majko moja, opet me ne sluša. Šta li će biti slijedeće? Dalmatinsko nacionalno jelo neće biti ćevapćići nego hot dog?"
Bego: "Može li kompromis?"
Žena: "Kakav? Kompromis, ali da bude po tvome."
Bego: "Nisam ja vlada, ja sam Bego. Kompromis da oboje budemo zadovoljni."
Žena: "Ajde, da čujem."
Bego: "Evo, elaborirat ću ti stvar. Ti znaš da ja zabranu pušenja na javnim mjestima smatram kršenjem temeljnih ljudskih prava."
Žena: "E."
Bego: "E, pa kad se već meni ukidaju prava, neka se ukinu i drugima."
Žena: "A koja?"
Bego: "Tražim ukidanje vjerskih prava, ili barem zabranu korizme na javnim mjestima."
Žena: "Znala sam da ćeš tražiti nemoguće. To nije kompromis."
Bego: "Dobro, onda tražim uvođenje antikorizme za sebe."
Žena: "Kako?"
Bego: "Dok traje korizma pušit ću dva puta više i piti tri puta više nego inače. I prežderavat ću se i neću štedjeti na sebi da bih platio jebene račune. Eto, barem za korizmu."
Žena: "A poslije?"
Bego: "Neću više pušiti u kući."
Žena: "Dogovoreno."
Bego: "Molim? Dogovoreno?" Hm, misli Bego, prelako je pristala, sigurno me negdje sjebala.
Žena: "Znaš, na taj način ipak poštuješ korizmu."
Bego: "Ma nemoj! A čega sam se to odrekao?"
Žena: "Zdravlja."
Bego: "E baš nisam, nego sam se za korizmu odrekao odricanja."
Žena: "Eto, ipak si se nečega odrekao."
Bego: "Uh, zajeb!"
Žena: "Hehe."
Bego: "E, pa da znaš, baš se neću odreći ni odricanja. Živjet ću normalno i praviti se da korizma ne postoji. Pušit ću koliko sam pušio, piti koliko sam pio..."
Žena: "I plaćati račune kao i dosad."
Bego: "E, baš hoću i šta mi možeš!"
Žena se smijulji: "Dobro dragi, kako god ti kažeš."
Bego zadovoljno trlja ruke: "Huh! Eto, je li bilo teško? Kad se bratska srca slože i stiropor plivat može."
(nastavit će se)
Post je objavljen 23.02.2010. u 19:31 sati.