ne znam koliko sam puta u životu rekla da ne podnosim extremiste i fanatične aktiviste
evo vam putanja kognitivnih procesa na tu temu
Znate one koji šaraju bunde, ali opet nose kožne cipele?
e na njih mislim
mislim i na vegane kojima su usta puna zaštite životinja, ali će baciti papir pored kante za smeće
mislim i na velike kršćane koji petkom poste, ali će proći pored gladnog čovjeka na ulici i samo ga svisoka pogledati
gade mi se ljudi koji su puni pametnih savjeta za druge, uvijek sposobni prigovorit i posolit pamet, a vlastite nemaju
Idu i na jetru razne skupine da sad ne budem detaljnija i politički nekoretnija koje u svemu vide urotu zatiranja njih osobno i njihove akcije kao takve.
Ne razumijem, nikad nisam i nikad neću...zašto ljudi imaju tu glupu potrebu drugima nametati nešto što sami nisu sposobni ispoštovati? Dosljednost je teška.
Dosljednost je vjerojatno najteža stvar na svijetu. Zašto? Jer po prirodi nismo dosljedni, svi mi gledamo druge i mislimo koješta, ali kad se nalazimo u situaciji mijenjamo mišljenje jer to nije više tuđi problem.
Gledala sam jednu jako dosljednu veganku koja serenda o tome kako ne treba koristi plastične vrećice i mrkvu važe tako da izvaže sve i napizdi cijenu na jednu od orespomenutih mrkvi. Ali onda je dotična jako dosljedna gospođica kupovala neki zrnati klinac i stavila to u vrećicu:) zašto? Nije problem što je ona uzela vrećicu...problem je što je srala 15minuta o štetnosti vrećica i onda krenula linijom manjeg otpora i uzela ju. Da je dosljedna uzela bi kutiju:) pa izvagano stavila u nju, ili škaniclu (jel se kaže škanicla ili škarnicla, nikad ne znam) to uvijek može reciklirati.
Dosljednost je teška. Zahtjeva da neki put malo razmišljanja i ponekad, samo ponekad mrvicu kompliciraniju akciju kako bi ostali dosljedni. Ako živiš ono što propovjedaš i čime truješ druge, onda pokaži vlastitim primjerom. Također mi je jedna djevojka počela pametovati nešto u kožnoj jakniJ o tome kako je ona jako osvještena o okrutnosti prema životinjama i da je zato vegan. A za jaknu ništa nije moralo krepat?
I ni jedan zečić nije plakao dok su ga šminkali maskarom koju koristiš?
Zašto sam se obrušila na veganeJ? Ništa osobno, to je stvar svačijeg izbora, ali ako oni imaju pravo na izbor imaju ga i drugi ljudi. Meso ne jedem. To je moj izbor. Da ću drugima pametovati o tome kako ne smiju jesti ćevape zato?? Pa nisam retardirana. Jedem jaja. I to je životinja. Ali ne percipiram jaje kao živo biće pa me to ne smeta. Licemjerno možda? Pa slažem se. Ali teško je biti dosljedan. Ja to nisam i zato drugima ne govorim što da rade....to je osobni izbor. Svi oko mene meso jedu, i većina me gleda ko budalu. I znate što? Zaboli me dupe za to. U nekom trenutku svog života sam došla do spoznaje što jedem i više nisam mogla. I da shvaćam da ako padne avion i ja u njemu preživim u tundri i ne nađu me 20dana da ću vjerojatno jesti i ljude, ali dok imam pravo izbora ne želim jesi meso. Jel to pitanje nekog velikog morala?
Ni najmanje. To je pitanje moj percepcije. Većini ljudi da ponudite pohanog psa bi vas pogledali s gađenjem. Zašto? Jer su vjerojatno nekad imali psa, jer to nije životinja za jelo. Pas je dio obitelji, pas je živo biće koje vam se raduje kad dođete kući, koje osjeti kad ste tužni. On ili ona nisu šnicle. Ja sam prase hranila na dudu. Meni to nije šnicla. I što moja sister kaže, okusi koje čovjek razlikuje su:slatko, slano, kiselo, gorko i meso. Ne mogu reći da se meni gadi okus mesa, nije mi nešto za čim žudimJ, dušu bi prodala za čokoladu, za šniclu teško. Jednostavno se osjećam loše zbog toga. Oni su uzgajani za to? Jesu, u pravu ste. U Japanu tove pse. Za jelo. Njima je to oke. Je li i vama zato okeJ? I borovi se uzgajaju da bi ih posjekli za Božić. Da je bogu za plakanje da drvo raste 7 godina (da toliko jednoj jelki treba da izraste dovoljno da bi bila nečiji borJ) da bi netko to drvo nakon 10dana izbacio iz kuće. Jel me to čini prozvanom da nekom serem kakav bor da stavi? Budalaština. Testiranje šminke na životinjama? Iz principa ne koristim kozmetiku koja je testirana na životinjama jer to smatram iživljavanjem. Ima toliko toga što je provjereno podnošljivo ljudima da smatram brutalnim iživljavanjem testirati reakciju na puder na životinji. Nisam ni za testiranje lijekova, ali na nekom ih morate testirati...teško je biti dosljedan....
Sekiraju me ljudi koji ne izražavaju svoj stan nego tjeraju druge da ga prihvate. Ja prihvaćam argumentirane tvrdnje, što ne znači da ću ih početi primjenjivati. Krzno recimo smatram doista odbojnim. Činjenica da je 50+ životinja moralo krepat da bi netko nosio bundu, a nije u Rusiji ili na Arktiku gdje nužno treba takvo što da ne krepa od ozeblina mi zatitrava želudac. Ne vidim potrebu za tim. Ali s druge strane činjenica je da ne hodam svijetom u čarapama nego u nekoj obući. Koja se još mahom pravi od kože.
Mislim da bi život svima bio bolji da ljudi gledaju svoja posla i rade ono što je u njihovoj moći za poboljšanje svijeta((jebote ova utopijska energija me obuzela skroz naskroz...mislim da mogu mijenjati svijet a ne mogu ni natjerat starce stare novine idu u stari papirJ). Dakle recikliraj, spomeni drugima da to radiš, reci zašto je to dobro, preporuči, ako vidiš da čovjek ima interesa, uvedi ga u to. Ali nemoj mu reći da je glup jer ne reciklira(ok primjer je glup ali kontate me). Ako misliš da će nešto utjecati pozitivno na načiji život. Predloži. Nemoj popovati nemoj se ponašati da si iznad njega . Jednostavno predloži. Ako prijedlog ne prođe ne glumi jebenog jehovinog svjedoka ili prodavača ceptera, samo ćeš ljudima dići tlak i od tvoje možda dobre ideje nema ničeg pozitivnog. I gledaj svoja posla:D
Post je objavljen 23.02.2010. u 18:30 sati.