Zanimljivo je kako vrijeme može utjecati na raspoloženje čovjeka. Danas, tmurni oblaci i bezlično nebo, tek pokoja kap kiše. Ko i uvijek, idem na posao. Jedinu rutinu koja me čini zadovoljnom u životu. A u biti cijelo vrijeme čekam, i čekam, i čekam. Kao da ono željno iščekivano nikad neće stići - Godot. Ne mogu reći da sam u toj cjelokupnoj monotoniji svog života sretna i zadovoljna, al iskreno, nemam se čemu ne veseliti. A opet čemu da se veselim? "Optimist se smije da zaboravi, pesimist zaboravlja da se smije." Ja sam zaglavila u sredini. Nadam se da će taj Godot uskoro stići.
Post je objavljen 23.02.2010. u 10:51 sati.