Pregled posta

RADNO VRIJEME - RADNO MJESTO

-Baš je dobro, Drago, da si došao! – kažem ja mome prijatelju umirovljenome profesoru. - Ivica i ja razgovaramo o ovoj recesiji i o porastu nezaposlenosti. Sve se zlo vrti u krug:smanjuje se broj zaposlenih – smanjuje je se kupovna moć građana – smanjuje se proizvodnja – i opet se smanjuje broj zaposlenih.... i tako u krug... Vidiš li ti kakav izlaz iz toga „vrzinoga kola...“?
-I ja sam razmišljao o tome – počne Drago – i to sam „bacio na papir“ i poslao našim državnim dužnosnicima na razmišljanje. Ne znam, hoće li oni to shvatiti ozbiljno, jer ja nisam nikakav ekonomski stručnjak. Radi se o mogućnosti, da se skraćivanjem radnog vremena sačuvaju radna mjesta i osjećaj sigurnosti radnika i njihovih obitelji ..
-Zamislio sam jedan jednostavan primjer, da bi me bolje razumjeli dužnosnici, koji to budu čitali. Evo, pročitat ću to i vama....

Ovih dana čujemo u vijestima o rekordnim brojkama porasta nezaposlenih radnika, o smanjivanju potrošnje građana, pa time opet smanjivanje proizvodnje – i tako sve u krug: ne izlazimo iz recesije... Vi razgovarate s poslodavcima, koji traže smanjivanje opterećenja troškova proizvodnje... ali bez dogovora...

Ja - kao običan građanin - mislim, da bi jedna antirecesijska mjera mogla biti i sačuvanje radnih mijesta zaposlenih – skraćivanjem radnoga vremena.
Zapravo kada se broje radna mjesta zaposlenih ili broj nezaposlenih – trebalo bi biti ili dogovorom, ili zakonom određeno radno vrijeme zaposlenih radnika.
Poznata je činjenica, da neki poslodavci svojim zaposlenicima „rastežu radno vrijeme“, kako bi ih što temeljitije iskorištavali i imali „na raspolaganju“ dovoljno nezaposlenih radnika za što jeftiniji izbor.
Običnim ljudima nije jasno, da li se za potrebni broj zaposlenika uzima potrebni broj radnih sati, ili broj zaposlenika na „spisku zaposlenih...“ Postoji li kod tih poslodavaca pojam „prekovremeni rad“, koji se posebno plaća..?

Neki su poslodavci bili loši učenici povijesti.... Ili su „zaboravili“, da je jedan od uzroka radničkih prosvjeda, revolucija i pojave komunizma bilo i radno vrijeme radnika, koje su im nametali bezdušni kapitalisti...“Onaj, tko je zaboravio povijest, mora na popravak...!“ Nevolja je, što se popravci toga tipa plaćaju krvlju i životima i radnika i bezdušnih kapitalista...

Mislim, da je današnja tehnologija proizvodnje toliko uznapredovala u proteklih sto godina , da bi se jednaka proizvodnost mogla postići u kraćem radnom vremenu i da bi život radnika mogao biti humaniji...


Radnici nisu strojevi

Kada vlasniku radni stroj ne treba, može ga odgovarajućim premazima konzervirati, pa može mirovati i čekati neko dulje vrijeme bez troška.
Radnik je – pak - čovjek, kojega nije moguće tako konzervirati. Njegovo tijelo „u stanju radnog mirovanja“(kada ga poslodavac ne treba) - troši hranu za održavanje stalnoga krvotoka, stalne tjelesne temperature... U njemu neke stanice i dijelovi tkiva umiru, pa ih treba obnavljati... A za to je također potrebna hrana...Neke poslodavce to ne brine – „Neka ih u praznom hodu hrani rodbina ili „država“ putem „socijalne pomoći“ !“... Ali i tu „socijalu“ mora netko zaraditi...!


Skraćivanje radnoga vremena
O skraćivanju radnoga vremena zaposlenika već sam pisao u mjesecu lipnju prošle, 2 009. godine, ali mislim, da su odgovorni ljudi to jednostavno „bacili u koš“. Glasovi sličnoga mišljenja u to su vrijeme dolazili i iz Slovenije kao skraćivanje radnoga tjedna... Ali, mislim, da se ne mora uvijek skraćivati tjedan. Moguće su razne varijante – zavisno o vrstama radnih procesa!

Na jednom pojednostavljenom primjeru pokažimo, da poslodavci ne bi bili na gubitcima , ako svojim radnicima umjesto otkaza radnih mijesta ponude skraćivanje radnoga vremena – moglo bi se pokazati na jednom pojednostavljenom primjeru. Molim Vas, da ga pažljivo pročitate Vi osobno i da ga predočite na kritičko razmatranje Vašim savjetnicima za ekonomska pitanja....

POJEDNOSTAVLJENI PRIMJER
Uvodna pitanja:
Da li je zakonski određeno 8-satno radno vrijeme dnevno?
Radnik prima plaću od poslodavca u netto iznosu.
Poslodavac uz netto plaću uplaćuje još i određeni % u razne fondove, kao što su zdravstveni, umirovljenički i drugi. Ja sam u računu zbog jednostavnosti stavio, da je to 25 %.
Nezaposleni radnici „na birou“ dobivaju socijalnu pomoć od 1 500 Kn mjesečno (ne znam točno).
Stručnjaci znaju točne podatke.

Razmatranje ovog pojednostavljenog primjeraUzmimo, da u jednoj „ekonomskoj zajednici“ (napr. u jednoj općini) postoji jedan industrijski pogon u jednoj hali sa 16 proizvodnih mijesta. Poslodavcu je „na raspolaganju“ 54 kvalificirana radnika...

I. Ako je radno vrijeme 3 x 8 sati u 24 sata s neprekidnom proizvodnjom –
potrebno je 48 zaposlenih radnika x 4 000 Kn/mjes =192 000 Kn netto
za razne doprinose poslodavac još mora uplatiti 25 % = 48 000 Kn
za 6 nezaposlenih soc. pomoć po 1 500 Kn x 6 = 9 000 Kn
to raspoređeno na zaposlene iznosi 187, 50 Kn što
iznosi oko 4, 69 % od njegove plaće

Od iznosa za druge doprinose ostaje 39 000 Kn.

II. Ako radno vrijeme poslodavac produlji u 2 x 12 sati u 24 sata:

potrebno je 32 radnika x 5 000 kn = 160 000 Kn netto
za razne doprinose poslodavac mora doplatiti još 25 %= 40 000 Kn
od te doplate za „socijalu“ treba odvojiti za
22 sada nezaposlena radnika po 1 500 Kn = 33 000 Kn,
to po zaposlenom iznosi 1 031, 25 Kn (20, 63 %),
pa za druge potrebe ostane samo 7 000 Kn.