PJESNIČKA SNATRENJA
Na balu večeri ljetnje,
opijen ljepotom svijeta
pogled mi leti,
k'o pčela
od cvijeta do cvijeta.
Prijatelji mi predstavili damu
i izgubi se istog trena,
ne zapamtih joj ni ime,
tek gledah usta njena
što govore mi neke riječi
i vidjeh dva plava oka
duboka kao more,
i osjetih da nestajem u njima
kao noć u svitanje zore.
I kroz maglu spazih
onog kuštravog malog,
iz luka odapne strelicu
direktno prema meni.
I stoti put mi u životu
ponestane riječi,
tek poklonih se toj ženi.
Ponese nas valcera ritam
što maštu raspali u meni
i osjetih struk tanani,
i tijelo što poglede plijeni.
Vidjeh nas na plaži same
negdje na kraju svijeta
i stotine zapaljenih svijeća,
i agave prepune cvijeta.
Oprosti Bože meni
na maštanjima mojim.
Ti jedini sve znaš!
Ti stvorio si poeta.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 21.02.2010. u 23:03 sati.