Da ne ispadne da samo pametujemo po blogovima i kritiziramo vlast, blogeri trebaju davati i konkretne ideje u ovom lošem trenutku po našu zemlju, ako nekoga inspirira ovaj post biti će mi drago, pa krenimo redom.
Hrvatska je mala zemlja pretežno orijentirana na poljoprivredu i turizam prvanstveno zbog svog geostrateškog položaja i loše politike vladajućih stranaka tijekom godina koje su demonizirale industriju i gasile proizvodnju pod pritiskom stranih lobija. Ekonomski gledano zbog krize u svijetu zasada loše stanje u navedenim granama, negativan je trend mnoge zemlje drugog reda (nemaju more) imaju veće prihode od turizma nego Hrvatska?!
Dobit i bogatstvo zemlje više ne uvjetuje njen geostrateški položaj kao nekada, nego znanje.
Na čemu temeljim tu tvrdnju?
Hrvatska je mala zemlja sa malim brojem stanovnika i jednostavno ne može konkurirati sa velikom poljoprivrednom proizvodnjom zemljama koje su imaju veće ljudske i prirodne resurse, a mnoge od njih daju i velike poticaje mimo pravila EUa o konkurentnosti, a nikada ne dobiju po prstima zbog nelojalne tržišne utakmice jer su moćne u EU.
Što nama preostaje?
Jedina roba na tržištu kojom mi možemo konkurirati u zemljama regije je znanje, naručito u tehnologiji.
Istina je da nam je tehnologija zastarijela i da ne možemo se uključiti u utakmicu sa Dalekim istokom, ali tu pri tome ne mislim na proizvodnju čipova koja je skupa, pogotovo u pripremi i prenamjeni, nego u softwareu.
Software je čisto znanje i ne zahtjeva velika ulaganja, pa čak ni prejaka računala, a naši učenici osvajaju informatičke olimpijade ispred informatičkih velesila, SADa, Japana, Koreje, Kine...
To je pokazatelj da Hrvatska ima potencijala da prenamjeni svoje ljudske resurse ulaganjem u informatička znanja mladih, centre i udruge za tehničku i informatičku kulturu itd.
Tim smjerom povećati će broj ljudi koji poznaju prvenstveno programske jezike sistemskog progamiranja, internet aplikacija i jezika za automate.
Mnogi koji misle da korporativno programiranje je jedino kvalitetno i standardizirano, nameće skupe licence koje profesionalci moraju kupiti od npr. Microsofta nisu u pravu jer postoji tzv. udruženje otvorenog izvora (koda) (eng. Open Source, dalje OS) kojem sve više korporacija pristupa npr. Nokia, Sun i kojem se zbog kretanja u svijetu, krize itd. sve više orijentira jer povećavaju domenu informatičkog znanja i broj programere kojima navedene korporacije uredno plate njihovo intelektualno vlasništvo.
Mnogi programi su odavno standardizirani i mogu se koristiti bez ikakvih licencnih ograničenja, a tu su i GNU licence, politika otvorenog koda jedino zahtjeva da svoja saznjanja i kod podjelite sa ostalima.
Tako znanje koje su prije korporacije ljubomorno čuvale vojskama odvjetnika postaje dostupno daljnjoj nadogradnji i usavršavanju široj zajednici pogotovo akademskih stručnjaka.
Nedavno su i hrvatski programeri u suradnji sa firmom Nokia razvili OS programe za novi model N900
Dokazano je da BDP zemlje je veći kada je više populacije zemlje u visokim tehnologijama i informatici nego u poljoprivredi, ovdje ne želim omalovažiti poljoprivredu, naprotiv kada bi nam standard porasao, mogli bi okupljivati domaću organski uzgojenu proivodnju nasuprot strane, jeftinije i pretežno kontaminirane genetski modificiranim organizmima.
Poslušajmo koju pametnu iz novog predavanja profesora Pavune na FERu u Zagrebu.
Pozdrav!
Post je objavljen 18.02.2010. u 20:20 sati.