Marketing
PREOBRAŽENJE (Godina C)
PREOBRAŽENJE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA
ILI BOŽJE LICE
(Godina C)
Preobraženje Gospodinovo zalog je naše vječne slave
»Oko osam dana poslije toga uze sa sobom Petra, Ivana i Jakova te se uspe na brdo da moli. Dok je molio, promjeni se njegovo lice, a odjeća mu postade bijela i sjajna.« (Lk 9,28-29)
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Današnji liturgijski blagdan doziva nam u pamet Gospodinovo preobraženje. Ono žarkim svjetlom osvjetljuje naš svagdašnji život. Poziva naše misli da se obrate vječnom određenju na koje to preobraženje upozorava.
Danas spominjemo taj događaj kao nagovještaj vječnog poziva u dostojanstvo sinova i kćeri Božjih po Isusu, proslavljenom Sinu njegovu.
Ovaj blagdan je nastao na Istoku, gdje su osobito pustinjaci i samostanci askezom, liturgijom i kontemplacijom čeznuli da i sami već na zemlji što jače dožive Kristovo preobraženje. Tako su kršćani Istoka slavili preobraženje kao poseban blagdan već od V. stoljeća. Na Zapad je ovaj blagdan prenesen tek u X. stoljeću, kad je uspostavom kršćanske države u Palestini postalo sigurnije hodočastiti na sveta mjesta, a time je porastao interes za događaje Isusova života.
Blagdan Preobraženja Gospodinova proširio je na opću Crkvu tek papa Kalist III. god. 1457. te odredio da se slavi 6. kolovoza u znak trajne zahvalnosti Bogu za obranu Beograda od Turaka, što ju je izvojevala kršćanska vojska vođena gubernatorom Ugarske Ivanom Hunjadijem – slavnim Sibinjanin Jankom naših narodnih pjesama – i sv. Ivanom Kapistranom, 22. srpnja 1456.
Na trajan spomen te kršćanske pobjede pod Beogradom uveo je papa Kalist III. običaj da se ujutro, u podne i uvečer moli Pozdrav Anđelov (ili Anđeo Gospodnji) i da za vrijeme te molitve zvone zvona.
Ta odredba Kalista III. i danas se opslužuje u cijeloj Katoličkoj Crkvi. Spomen toga događaja nalazi se oslikan i na glasovitoj Rafaelovoj slici „Preobraženje” što se danas nalazi u Bazilici sv. Petra u Rimu. Ivan Kokot je zapisao da se na slici nalaze i povijesne ličnosti iz tadanje hrvatske povijesti (usp. Bogoslovska smotra, god. 1977. br. 4. Str. 511).
Blagdan Preobraženja Isusova u Hrvatskoj je dobio divno ime Božje Lice, a osobito se slavi u Sjevernoj Hrvatskoj, u Hrvatskom Zagorju. Tih se vrućih dana mjeseca kolovoza odvijaju u našem nacionalnom svetištu Majke Božje na Mariji Bistrici najživlji proštenjarski dani: proštenje Božjeg Lica.
Ima divne simbolike u tom nazivu, a ujedno je i pun vjerskih sadržaja.
U tom smislu i ovaj blagdan u cijeloj povijesti Crkve kao i svake duše označuje da do nebeske ljepote i proslave dolazi samo onaj koji nadvlada sve niže sile zla i grijeha, požuda tijela i zavodljivosti svijeta koje bi ga htjele okovati.
»On (Isus) će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu« (Fil 3,21), ako mi budemo živjeli po svetoj volji Božjoj. Stoga danas slavimo i mi svoje preobraženje. Ono je započelo našim krštenjem i neprestano se ozbiljuje i usavršuje sve »dok Dan slave ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima našim« (usp. 2 Pt 1,19).
Za liturgijsko doživljavanje blagdana Preobraženja Gospodinova Crkva je uzela iz Staroga Zavjeta poznato viđenje proroka Daniela o Bogu na prijestolju koji Sinu čovječjem predaje svu vlast, čast i kraljevstvo. Prorok Daniel Boga naziva Pradavnim, zapravo Punim (starim) danâ, jer je Gospodar svega stvorenja i čitave povijesti, a sav je okružen ognjem koji označuje njegovu nutarnju i vanjsku slavu, dok mu se klanjaju i služe mu tisuće tisuća čistih duhova.
»Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna.« (Dn 7,9)
Pradavni se pojavljuje kao gospodar povijesti, koji će dokinuti svaku zemaljsku silu te uspostaviti svoju vladavinu na zemlji, i kao vrhovni sudac svakome stvorenju.
Stoga i piše: »Sud sjede, knjige se otvoriše.« (Dn 7,10)
Te knjige označuju nepronične Božje naume i planove, a također i dugove i odgovornosti svih ljudi, osobito velikih i moćnih koji se čine da vladaju svijetom i narodima.
O toj knjizi pjeva teška posljednica »Dies irae – Dan od gnjeva«:
„Otvara se knjiga jada
Knjiga grešna ljudskog rada
Što će vagnut biti sada.”
To je po Apokalipsi »knjiga života« i blago onima koji su u njoj zapisani.
»I tko se god ne „nađe upisan u knjizi života”, bî bačen u ognjeno jezero« (Otk 20,15), jer ništa nečisto nikada neće u nebo ući, »nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni „koji stoje upisani u” Janjetovoj „knjizi života”« (Otk 21,27).
Pred Pradavnoga stupa kao izvoditelj Božjih planova i odluka Sin čovječji, koji dolazi s neba i na oblacima.
»Njemu bî predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikad neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.« (Dn 7,14)
To će postati jedan od najmilijih naslova kojima se nazivao sam Gospodin Isus Krist. On se na ovo Danijelovo proroštvo poziva u najsudbonosnijem trenutku svojega života. Kada ga je na sudu pred glavarima svećeničkim i cijelim Velikim vijećem upitao veliki svećenik: »Zaklinjem te živim Bogom da nam rekneš jesi li ti Mesija, Sin Božji?« »Ti kaza -, odgovori mu Isus. – Ali ja vama kažem da ćete poslije ovoga vidjeti 'Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega' i 'gdje dolazi na oblacima nebeskim'« (Mt 26,63-64).
Neka nas ove divne stranice Svetoga Pisma prožmu dubokim strahopoštovanjem tako da bi se sav naš život mogao odvijati u dubokom poštovanju i odgovornosti Bogu i Sinu njegovu, Gospodinu našemu Isusu Kristu koji u nama želi kraljevati ljubavlju, a ne silom.
Na taj način „Preobraženje Gospodinovo” dobiva eshatološki značaj: ono nas pripravlja da shvatimo buduću objavu Krista na kraju njegova djela proslave u svakome od nas i u cijeloj Crkvi. Čitav naš vjernički život usmjeren je tom »snažnom Dolasku« i »Danu Slave« Gospodina Isusa.
Stoga naša vjera u Krista ne počiva na bajkama već na svjedočanstvu apostola koji su na »Svetoj Gori« vidjeli da je Isus primio od Oca »čast i slavu« i čuli glas s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!« (2 Pt 1,17).
Tu stvarnu činjenicu prvak apostola, sv. Petar, potvrđuje na samo usmeno već se eto pobrinuo da ostane i zapisana za svjedočanstvo svim naraštajima i pokoljenjima do svršetka svijeta kada kaže: »Predragi! Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevidci njegova božanskog veličanstva.« (2 Pt 1,16).
To svoje uvjerenje apostol Petar želi prenijeti i na sve vjernike potičući nas da i mi upremo svoj pogled u proslavljenoga Isusa. On nam je kao svjetiljka u tami svijeta da ne zalutamo na putu dok ne osvane posljednji dan kad će zasjati Gospodin u svojoj slavi.
To je dan paruzije, ali i dan pojedinačnog odlaska u vječnost.
Taj dan „sviće” jer on ne znači zator pojedinaca i zajednice nego prijelaz u drugi, trajni način egzistiranja s Bogom i svetima u nebu.
Tako nas Isusovo Preobraženje podsjeća na naš uzvišeni poziv i transcendentalnost ljudske osobe. Stoga Drugi Vatikanski Sabor kaže: »Objavljujući misterij Oca i njegove ljubavi Krist, novi Adam, otkriva čovjeka i njemu samome te mu objavljuje i uzvišenost njegova poziva.« (GS 22)
Preobraženi Isus očituje se na gori Taboru izabranim apostolima Petru, Jakovu i Ivanu kao Božji Sin prije svoje muke i smrti, jer je htio »iz srca učenika ukloniti sablazan križa« (papa Lav Veliki).
Na taj način Bog je Isusa kao svoga Utjelovljenog Sina obdario posebnom slavom, jer ga je učinio vidljivim znakom svoje prisutnosti među ljudima.
A vrhunsko očitovanje te Isusove »slave« bit će njegova muka, smrt i uskrsnuće.
U tom »oblaku« Božje slave apostoli su uz Isusa vidjeli još dva čovjeka koji stajahu uz nj i razgovarahu s njime. »Bijahu to Mojsije i Ilija.« (Lk 9,30)
A u njima je oličen cijeli Stari Zavjet kao veliki navještaj Krista Isusa, njegove križevne smrti, ali i njegova slavnog uskrsnuća.
Nakon toga se čuo Očev glas koji je Isusa proglasio Božjim Sinom i ljudima naredio da ga slušaju.
»A glas se začu iz oblaka: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!”« (Lk 9,35)
Tako slušajući Isusa mi s njime ulazimo u njegovo vazmeno otajstvo i po svetom krštenju bivamo preobraženi u Kristu i postajemo djeca Božja, sinovi i kćeri Oca nebeskoga. Taj je preobražaj našega bića za sada tajanstven i sakriven, ali posve stvaran, kako će biti očito kad se pokažemo u slavi kraljevstva nebeskoga.
Svjetlost koja je zahvatila Kristovo tijelo na gori »Preobraženja« bit će i naš udio u svijetloj baštini. Kad se Krist, naša nada, pojavi, »bit ćemo mu slični jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest« (1 Iv 3,2).
Svi smo mi pozvani da sudjelujemo u tako velikoj slavi zato što smo »zajedničari božanske naravi« (2 Pt 1,4) Isusove. Zato nas očekuje neusporedivo velika slava u nebu, ako živimo dostojno svoga kršćanskoga poziva i ako su naše riječi i djela posljedica našega krsnog obećanja i angažmana.
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Dn 7,9-10, 13-14
Ps 97 (96), 1-2, 5-6, 9
2 Pt 1,16-19
Lk 9,28b-36
Post je objavljen 13.10.2010. u 11:57 sati.