Nažalost, RTL tv nije iskoristila prednost posljednjeg i prvog intervjua; niti je korektno ispratila starog, niti „pametno“ dočekala novog predsjednika. Platila je danak mladosti i neiskustvu svog kadra, s okusom skandala i nespremnosti. No, ako je kriterij gledanosti osnovni cilj kuće, zadovoljen je.
Televizija koju pretplatnici financiraju, bilježeći reakciju građana nakon inauguracije, dala je prostor i dvojici dječaka između 12. i 15. godina, od kojih je jedan rekao nešto loše o „partijskom stažu“ novog predsjednika, a drugi izrazio nadu da će nas isti osloboditi „cajki“ tj. popraviti glazbeni ukus nacije. Lijepo je dati i djeci mogućnost da izraze svoj stav. Ono što nije bilo lijepo, je izdvajanje jednog od pitanja kao relevantnog problema i njegovo postavljanje novom predsjedniku u prvom intervjuu. Karizmatični novinar je izabrao „cajke“.
Podsjetilo me to na vrijeme prije dva desetljeća, kad nam se crnilo rata uveliko približavalo, na istoj televiziji, tad najmlađi 24. godine star voditelj dnevnika odjavio je svoj uradak muzičkom numerom nekog „cajkana“ i popratio to riječima:
“Hvala Bogu, i ovog smo se riješili“.
Razmišljam danas kako se bitno pitanje glazbenog ukusa vrlo sporo rješava.
I kako se uporno prenosi s koljena na koljeno opterećujući nam i djecu novog doba.
I kako nije čudno da nam se potkradu u 24. sata dva nepoćudna u timu suradnika...jer, tko o čemu, mi o cajkama.
Post je objavljen 20.02.2010. u 13:03 sati.