Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/slogica

Marketing

Djecu treba; slušati, čuti, primijetit i poštivati.

bebac

Znam da smo svi opterećeni poslom, recesijom, šefovima I svim drangulijama koje nam na pleća tovari ovaj suvremeni život. No u jednom trenutku svog života odlučio sam isto kao i vi postati roditelj... Multipli, roditelj. I prešutno pristao na odgovornost koja dolazi s tom odlukom..
>Na žalost svoju djecu ne viđamo dovoljno često. I želimo im pokazati koliko su posebni i dragi cijelom našem biću.

Djeci treba vaša ljubav i posebno vaša pažnja da bi se osjećala posebna. Stručnjaci kažu da djecu treba; slušati, čuti, primijetit i poštivati.

obiteljski_zagrljaj

Stavimo na stranu stručnjake, lako je to reći. No kako u praksi ostvariti sve to??
Često se tu lovimo u gadnu zamku. Naime roza poni, rođendansko slavlje za dvjesto nepoznate djece ili najveća kutija legića, klincima u pravilu ne znači previše. Sami znamo da je često kartonska kutija puno zanimljivija našim princezama ili prinčevima od samog sadržaja, skupe i moderne igračke...

Ujutro, se žurimo na posao. Dali nas puno košta da napravimo šalicu kave za sebe i šalicu mlijeka za pomladaka, upalimo neki crtić, zagrlimo se i odgledamo isti. Cijena je da smo se malo ranije probudili a jutro, koje daje boju cijelom danu, počelo je sjajno. Vama i klincima..

Inače ja sam macho muškarac, veliki mišići, alfa oznake. Ma milina za vidjeti :-) U teoriji. U praksi sam od svega ovoga samo muškarac. I svoje klince obožavam grliti, ljubiti, škakljati i držati za rukice. Poseban mi je gušt kada uhvatimo jedni drugoga sa jednim prstom (mojim) i jednim malim, sičušnim prstićem (njihovim). Djeca to obožavaju. Takvi sitni znakovi pažnje čine ih posebnim na svijetu. I prihvaćenim i u zajedništvom sa svojim taticom (ili mamicom). NITKO ne radi toliko da ne može odvojiti bar petnaest minuta dnevno za maženje sa svojim klince.


Pazite da ne pretjerujete, time maženje postaje kontraproduktivno.


Ako si muško i voliš maziti svoje djete time ne postaješ dio "gay" zajednice. Time postaješ, dobar tata.

čitajte priču

Djetetu moramo pričati priče. One klasične, iz glave. Ili čitati iz slikovnice. Ili prepričavati crtiće. No dijete će se osjećati posebno ako njegov tatica izmisli priču. Samo njegovu priču koju ne zna nitko drugi osim vašeg malog sretnog kruga. Mislite da ne znate?

Pa recimo vaš šef se po novom zove Ghart, sastanak na kojem ste jučer bili dobiva naziv "plemensko sjelo" a grafikon prodaje postaje "tajna karta u podzemlje" (ili u nebo, no nekako sumnjam da pokazuje u tom smjeru :-) ).


Bivši šef prodaje koji je nedavno dobio otkaz zove se "Muhad bib" i želi se osveti plemenu...
HA, lako je izmisliti priču, zar ne?! Izmišljate ih na poslu svaki dan... A djete ima svoju, samo svoju priču koju mu je ispričala mamica ili tatica (najbolje zajedno)!

Cool se žuriti. Ispadate važni i strašno organizirani. Takve pričice zgodno je ostavit za posao. Doma imate par očiju, pametnih očiju i malu glavicu, koja kao spužva upija znanja. I bori se za svoje mjesto na svijetu. I ima dva uzora. Mamu i tatu. I želi vam pomoći. Pa dali je tako teško uzeti malu ručicu i neki tupi nož te joj dozvoliti da maže putar na kruh. Dozvoliti malom mišu ili mišici da odabere svoju odjeću ili da vam pomogne u kupovini namirnica. Nije to teško. A rezultat je neizmjerna sreća djeteta...

Najbolje vrijeme za zabavu sa vašim klincima je prije spavanja. Operemo zube, pročitamo knjigu i kaj. Steramo dijete u krevet... Jupi.. Možemo se posvetiti intelektualni sadržajima na TV-u. CSI tisućiti put rješava slučaj po istom kalupu. Političari upiru prstom jedan u drugi a Ameri parkiraju avione u porezne uprave...

Nije li bolje sjesti pored krevetića i baciti mali odmor od svakodnevnice. Popričajmo sa djetetom, otiđimo u njegov svijet. Vjerujte mi to je jedan ljepši svijet, prepun ideala i prijateljstva. Ah da i goleme ljubavi prema nama... Roditeljima...

Obratite pažnju na sitnice. Možda je Čući glupo ime za bebu. Ali vašoj princezi, to ime, Čući nešto znači. Možda i više nego što mislite. Klinac vam priča o tome kako se borio protiv Ghobara. I pobjedio. Bezveze? Možda vama, kao odrasloj jedinki. Ta sitnica, njemu je cijeli svijet. Prihvatite te sitnice koje klinci izmišljaju.

Ah, da i plešite sa klincima. Jedan od ljepših dana u mom životu je kada je moja mala dvoipol godišnjakinja otišla u svoju sobu, i tamo nešto užurbano prtljala. Hm, mi roditelji znamo da kada se takvi zvukovi čuju iz sobe to ne znači ništa dobro.

Krenuh vidjeti što se sprema.

Iz sobe sam začuo sitni glasić; "nemoj tata ući". Ok! Neću.

I klinka izlazi van u svojoj omiljenoj haljinici Ista je naopačke. Majica šlampavo viri.

Pita me.. "Tatice, jesam ti ja lijepa?". Gledam je začuđeno i odgovaram; "naravno"... "Onda pleši samnom".. Vrti me.... Vrtiiii.. I plesali smo, ko ludi.

I bilo nam je genijalno. Vrtilo mi se u glavi, ali koga briga.

Znate i mali dečkići vole plesati..

Post je objavljen 20.02.2010. u 01:02 sati.