Piše Ivica Puljić
Ne sjećam se da sam ikada ranije vidio takvo nešto kao što je bila isprika Tigera Woodsa „urbi et orbi“. Cijela je scenografija osmišljena da on izgleda kao žrtva, kao bolestan čovjek koji traži oprost jer je u svom bolovanju načinio greške.
Sam, ispred njega najbliži suradnici i prijatelji. Iza njega bezlična scena, pusta i ružna.
Sve je podsjećalo na izvršenje smrtne kazne, osim što je Tiger itekako živ napustio poprište medijskog „mea culpa, mea maxima culpa“. Gotovo mi je došlo da viknem: „Ma, dajte čovjeku koji dolar da počne život ispočetka i ima li neka fina i poštena cura da se malo pobrine o sirotom čovjeku koji se ispričavao svima, od djece i žene do susjeda i poreznih obveznika, od sponzora i navijača do lokalnih prostitutki i probisvijeta“.
Ama, baš svima.
U Americi postoji običaj da, kada muž „zglajza“, a poznata je osoba iz svijeta politike, sporta ili businessa, da u trenutku kada on traži oprost za svoje grijehe, uz njega stoji njegova supruga koja sve vrijeme šuti, ali tu je, uz njega. U stvari zna ona jako dobro da, ako mu saspe sve u lice, ostade bez novca i svih lagodnosti koje nosi takav život sa sobom. E, tu se vidi da je Tigerova supruga Europljanka kojoj ne pada na pamet da, na press konferenciji, stoji uz čovjeka koji je izdao nju i njihovu djecu.
Da parafraziram, po meni, jedan od najboljih filmova ikad napravljenih - Balkanski špijun – rečenicom „Mala je to konferencija za novinare koliko je on izdajnik“!
Post je objavljen 19.02.2010. u 19:46 sati.