Marketing
Foto setnja po Dubaiu
(Novi recept na kuharici: LINK)
Nastavljam prosli post, vec patim za malo topline i plavog neba. Tu je neprekidno sivilo. Cak me ni hladnoca ne bi toliko smetala kad bi se pojavilo malo sunca ili barem pao snijeg pa da sve bude malo svjetlije.
Danas mala setnja srcem Emirata Dubaj odnosno 'starim gradom' i Deirom u kojoj je Dubaj nastao. Upravo je nevjerojatno da je tu jos pedesetih godina proslog stoljeca bilo pustinjsko-ribarsko selo iz kojeg se munjevitom brzinom razvila moderna metropola. Recepcioner hotela mi je preporucio za "pocetak" boravka u Dubaju otici u shopping a kako me to uopce nije zanimalo, odlucila sam se na setnju po suncu i vrucini. I otkud krenuti u razgledavanje Dubaja ako ne od muzeja, smjestenoj u nekadasnjoj tvrdjavici. Muzej je minijaturan ali ga se ipak treba razgledati da se dobije neka ideja o ovom emiratu i njegovim ljudima.
Kasnije sam prosetala dalje, kvartom oko muzeja, prepunom indijskih i pakistanskih trgovaca tkaninama i nakitom, uglavnom na veliko. Jeftinijeg zlata navodno nigdje necete dobiti a kako me zlato nije zanimalo, nisam se niti upustala u razgledavanje. Ono sto sam vidjela je bilo uglavnom prekicasto ali bilo je i nekoliko trgovina s divnim stvarima, uglavnom punih dijamanata i dragog kamenja, za cijenu kojih se moze kupiti i auto.
Autobus iranske skole.
Iranaca je ovdje jako puno a navodno i dosta Dubajaca ima davne korijene u Iranu. Iran je jako blizu a tu se krsi i poneki embargo. Dosta se robe prevozi posebnim drvenim brodicama, kao i stotinama godina ranije a postoji i "obala svercera". Iranu je Dubaj jako vazan, jednako kao i Dubaju Iran. Vali Nasr je napisao zgodnu knjigu u kojoj se i ovo objasnjava, preporucam za citanje.
Tko kaze da su vladarima bitni samo bogatasi dubokog dzepa? Stranci i lokalci se uglavnom voze vlastitim autima ili taksijima. Ali tu postoji i podzemna zeljeznica i autobusna linija. Kad se vrucine penju na 45-50°C, zaklon se trazi u ovim ledarama odnosno autobusnim stanicama s air conditionom. Bez grafita, bez ostecenih stakala i klupica ....
na istom mjestu zivot tece i ovako:
bila sam jedina bijela zena ali nisam se osjecala neugodno i nije bilo nametljivaca niti nepristojnih pogleda, dovikivanja ili zvizdanja.
ukrasena bicikleta ispred obicne trgovine. Isla sam kupiti vodu, koja naravno kosta valjda duplo vise nego benzin i pomalo sve razgledavala. Imaju svega sto imamo i mi. Od kinder-jaja do niveinih proizvoda.
I sad oglasi. To mi je uvijek zanimljivo pogledati. Tu se nudi npr. krevet za iznajmljivanje. Jer ti radnici spavaju u svakakvim uvjetima, pa ih bude i desetak ako ne i vise u jednoj sobi.
kokos.
na povratku s podnevne molitve:
Trebalo bi se nastaviti, mozda cak i pricom o ovoj rijeci-fjordu odnosno Dubai creek-u preko kojih voze Abre, ove tuk-tuk barkice...
Post je objavljen 19.02.2010. u 12:20 sati.