Jučer sam bila u Klovićevim dvorima....bilo je zanimljivo razmišljanje na temu teologije i umjetnosti...uopće sama svrha umjetnosti..rekla bih kao produžene ruke teologije. Bilo je zanimljivo slušati govornike...( A. Vučković(teolog), K. Šimić(kroatist), B Pofuk(glazbeni kritičar), F. Prcela(voditelj)) skoro dva sata...Ovaj put je to bilo bez umjetnika u dijalogu...No, bilo je tu spomena velikana Haidegera,.Augustina, Marulića, Kafke i njihovih pisanja o općenitim temama...kao o temi pustinje u umjetnika i umjetnosti ....No iz svega bih možda za sebe izvukla nekoliko zaključaka...
1. Istina je kako je najbolji Umjetnik onaj koji nas je stvorio i zapravo sve oko nas...savršeno i zapravo On mi je veliko nadahnuće...Kad samo pogledam kad Sunce zalazi...kako se Zemlja okreće...kakve boje ima noć i kakve ima dan...a opet to je nešto i vidljivo i nevidljivo...kao i stvoreni čovjek...vidljiv i nevidljiv u svom dijelu...tijelo- duša-duh....
2. Pustinja i krik iz pustinje...kao rezultat imaju mir...Mene je to podsjetilo na Isusa kad je bio u pustinji onoliko dugo sve dok nije rečeno dosta...za Njega je to bilo 40 dana..Za Mojsija...40 godina...Za nas svakog osobno je drugačije....I da pitam Njega...ne znam bih li odmah dobila odgovor...I Kao što je A.Barac rekao da je umjetnost bol, tako mnogi umjetnici raznih područja umjetnosti..osjećaju tu nemoć...kad bi htjeli napraviti ono savršeno...i u isto vrijeme zadovoljiti onu svoju potrebu izražavanja...možda stvoriti nešto monumentalno ...Ovisi i o umjetniku koji mu je cilj...biti egoista ili onaj koji je spreman sebe podložiti onome Majstoru Stvaranja...I doista...ima često nepojedenih doručaka i ručkova...dugih noći, zbog predanja toj umjetnosti...Ali zar je to odricanje- kad te toliko ponese pa zaboraviš na sve drugo? Mislim da bi sva stvaranja trebala biti takva...Stvoriš..vidiš..sluga sam beskoristan...
Meni je zanimljivo još ta uloga umjetnosti...povezano sa Biblijom. Kad je Šaula napadao zao duh, David mu je svirao harfu....Nije li to zanimljivo? Jedna harfa koliko može učiniti? Ta divna briga i kroz harfu i onoga koji je svirao...Možda je od presudne vrijednosti tko nadahnjuje umjetnika od samog pitanja svrhe umjetnosti? Ako je umjetnik nadahnut Stvoriteljem stvarat će neprolazna djela za koja bih rekla da se računaju i na nebu i na zemlji, a ako su nadahnuta onim drugim pa i to će biti vrednovano na svoj način...
Da li je zadatak umjetnost otkrivati ljepotu? Ne znam, jer što je nekome lijepo nije drugome..i kako kažu ljepota je u oku promatrača...I ne znam, Isusa mnogi slikaju kao nekog lijepog, a zapravo njegova vanjština nije bila takva (znam da će se teolozi složiti s time, a i oni koji su čitali Bibliju. )Možda je zadatak umjetnosti ona sama...njena bit već od prvog dana ..Bi dan prvi -i vidje Bog da je dobro...A možda je samo uranjanje u umjetnost zov za one koji žele otkriti još dublje Njega i samu svoju bit (svoj zadatak).
Post je objavljen 18.02.2010. u 14:38 sati.