Predsjednik Mesić se još nalazi u svom uredu, ne znamo kada će izaći. A nad mojom glavom lampica svijetli :D
Vidim Mesića kako se drži za svoj stol od slavonskog hrasta (ko zna možda i nije od hrasta, kao da je važno:D) dok ga savjetnici vuku za noge i kažu ajde Stipo nije mirovina tako loša, nemoj pravit sranja, znaš da moramo biti u 12 tamo. A Mesić viče:"Neću!!!! Ne da svoj ured! Ne dam svoj mikrofon!! Nećuuuuuuuuuuuuuuu"
Supruga Milka zabrinuto gleda. "Stipice, daj nemoj biti takav, pa igrao si se 10godina, pusti taj stol i budi pristojan."
"NEĆU!!!!!"
Dok svita čeka ispred ureda zabrinuto se pogledavajući i pitajući se: "zašto mu zaboga toliko treba, pa bio je već spremljen?!?"
NIšta više neće biti isto. Ured predsjednika zamijenit će uredom bivšeg predsjednika... plaću će zamijeniti mirovina. Kasno je za zamijeniti Milku. "Kvragu, trebao sam to učiniti na početku mandata. Onaj Sarkozy je em niži od mene em Mađar, pa je zamijenio ženu. " Milka ga uhvati pod ruku i pomirljivo kaže "Ajmo Stipa čekaju nas". I Stipa gleda..."da više ništa neće biti isto..."
Ipak kreće...lešinari pred vratima:"Predsjedniče, kako se osjećate?"
Pogleda ih ispitivački ( i dok mu se u glavi vrti, pa eto ko penzioner eto kako) diže glavu i s osmjehom odgovara :"izvrsno"
Mislav Bago po 68.put prekida Pusićku u pokušaju odgovora na pitanje uz riječi:evo stigao je i...
Da stigao je i Sanader. Tužan pogled naprijed...Ispred njega sjedi Milanović...
"E Ivo...jel tebi ovo trebalo...da sjediš iza Milanovića, iza tog picopevca...kako likuje đubre malo..." pomislio je jamačno Sanader. Evo stigla je i Jaca Odlikašica. Pusićka duboko uzdahne..."a zašto da se uopće trudim, pa opet će netko doći.."Jaca pozdravlja ekipu, ćaska sa Stipom. "Šta je Stipa jesu te izvukli?"
"A jesu Jaco...gađao sam ih paštetama, ali nije pomoglo, promašio sam zaštitara i pogodio Milku"
"Pa dobro je ne vidi se toliko"
"S druge strane"
"U jebote Stipa pa ti si lud, čekaj Milka imam ja krumpir u torbi ko svaka prava domaćica to je stari hrvatski lijek"
Puko top
Ide govor
Pih, jebem ti život ne mogu smislit karikaturu na ovo. Pokušavam, ali ne ide...čudno, ali nekako ko da imam povjerenja u tog čovjeka. Papiri za državljanstvo na Novom Zelandu još stoje. Do kad će, ne znamo:)
Post je objavljen 18.02.2010. u 11:58 sati.