Želim živjeti punim plućima
ali tebi je to gubitak zraka
otkrivam dubine svog srca
ali tebi je to gubljenje vremena
čeznem upiti u sebe svu ljepotu
ali tebi je to nedostatak mjere
vapim biti svoja u punini
ali tebi je to oduzimanje mene
Ne shvaćaš moju zanesenost nebom
niti oduševljenje iznenadnim otkrićima
nije ti jasno čemu služi moja žtrva
ni zašto nisam zadovoljna tek nečim
Moja traganja tebi su lutanja
moje radosti tebe ne dodiruju
i ako zajedno ne možemo proći
čitavu stazu što pred nama se stere
podijelimo dio koji nas daruje
bogatstvom naše različitosti
Ne moraš me razumijeti
samo me prihvati
Ljiljana Katić, 16. 2. 2010.
Post je objavljen 17.02.2010. u 16:30 sati.