Korizma.
Ma ne iz početka ću.
Ne volim zimu. Vjerujem da sam to dovoljno puta ponovila da svi znaju da je ne volim. Zna i ona sama ...
Zato mi se pari da je ove godine, za dišpet meni, duža nego inače.
Ma ustvari nije.
Imam ja i u toj zimi par nekih datuma ili bolje rečeno razdoblja kada mi je lakše. Pa onda tu zimu podilim na nekoliko etapa, i preživim je. Redovito je preživim.
Ok , prvi dan zime mi je ujedno i najdraži dan tog godišnjeg doba. Ha nevjerojatno, reći će mnogi koji su pažljivo pročitali moju rečenicu, da ne volim zimu.
Pa je, to mi je najdraži dan tog godišnjeg doba. Jer prvo znam da je počeo početak kraja. Drugo to je najkraći dan u godini, dakle već onaj sutra je za pinku duži, pa onda tu su Božić i Nova i eto nekako se izgura taj dvanaesti.
Onda dođe, famozni, prvi. Njega svi gade, najduži , najsiromašniji, najhladniji... Možda je sve to tako, ali spreman si na njega, znaš da je tu i da ga triba odradit, da će proć... i preživi se i on.
E onda dođe veljača...
Prvo jedina žena, oni koji me poznaju svjesni su toga da meni žene baš puno ne znače u životu.
Prevrtljiva, najtmurnija ,i redovito meni, najkaotičnija.
Redovito u tom mjesecu imama najviše posla, jer plaćam danak za zabušavanje u svim ostalim mjesecima.
dakle već zbog tog je ne volim.
Drugo uvijek je hladna i tmurna, ne bi bio problem da ima sunca , ali ona obavezno bude jako oblačna.
Činjenica šta ima 2 ili 3 dana manje, meni osobno ništa ne znači, neš ti razlike...
I jednostavno na najgorem je mjestu. To je već treći mjesec za redom zime. I puna mi je kapa. Ne samo veljače nego i zime koja je još uvijek tu.
Nekako mi se uvik čini da ove godine zima i neće otić, kako je došla i ostat će zauvijek...
Kako sam izrazito grintava u to vrijeme i kako su moji pragovi tolerancije već odavno nestali, tako sve više virujem da će se jedne godine i obistinit ta moja zla slutnja.
I to mislim ,recimo, još danas. A već sutra , iz ko zna kojeg razloga, shvatim da ipak i ove godine zima mora otić.
Recimo , ta korizma. Uvijek počme u zimi , a završi prolićem. i to je ustvari ta moja zadnja faza zime, koju sam ja sebi vizualizirala.
Ovo je ona završnica, kraj, finiš, finito.
Još malo i ona odlazi.
Korizma je ka jedan dugi hodnik, koji vodi do zadnjih vrata, di će zima konačno izać i zauvik otić. To ka kad vam odlaze gosti koji vam i nisu baš nešto previše dragi. Pa onaj tren kad su već obukli kapute i izašli iz vašeg životnog prostora ali još nisu napustili kuću. Ali već vam je nekako lakše. Jer ih vidite da odlaze, prolaze kroz taj zadnji hodnik i uskoro ćete za njima zatvorit vrata. Eto to je korizma.
Danas je zima, obukla kaput, sad se još malo moramo izpozdravljat. Al neće to vječno trajat, kraj hodnika se već negdi nazire....
Da, prekjučer sam primjetila da su mindeli procvitali. Je znam, svi su isto komentirali, tek prekjučer sam primjetila... Jebiga, nisam prije bila spremna primjetit tu lipotu. Valjda je to tako sa svim u životu. Može ti nešto bit isprid nosa ko zna koliko virmena, ali to primjetiš tek onda kad tebi dođe vrime za to.
Tužna mi je bila ova zima...
Moga zeca više nema...
I odlučila sam na jesen imat novog kućnog ljubimca.
Borila sam se sa upornošću svoje nasljednice i sve postavila na svoje misto.
Tad se pojavila ona, mala pasica.
Jaffa, uletila je u naš život onda kad sam se najmanje nadala. Ustvari uopće mi nije odgovaralo da se tada pojavi.
Nisam ja to tako zamislila.
Neki su mi ljudi govorili, pas će nać tebe, a ne ti njega.
Neke se stvari u životu moraju dogoditi spontano.
Ma sve se stvari u životu moraju dogoditi spontano.
Pa čak i taj pogled na rascvitalu mindelovu granu dogodio se onog trenutka kad sam bila spremna viditi ga...
Eto , dolazi proliće, spontano dolazi, ne znam točno kad će se dogodit taj trenutak da će se zima primit za onu zadnju kvaku , na izlaznim vratima, i otić iz hodnika.
Ali znam da je krenula prema izlazu.
Meni je to sasvim dovoljan razlog da se veselim, meni je to sasvim dovoljan razlog da budem optimističnija i da svijet gledam ružičastije...
Eto ako mi i nije sve to dovoljan razlog, jaffa sigurno je...
Post je objavljen 17.02.2010. u 09:57 sati.