Ne sjećam se više što se tad pjevalo, ali danas se selom orila pjesmica:
MI SMO MALE MAŠKARE,
PJEVAMO ZA KUNE,
I ZA KOJE JAJCE,
MAMI ZA REZANCE.
(Pretpostavljam, za juhu...)
Otvorila sam dvorišna vrata; dočekala ih na kućnim, s kunama i bombončekima. Krafne ne pečem, a reklamirane na Tv-u su već dopodne bile prodane.
Malo je djece u selu, a ni kućnih vrata nema previše. Želeći da svečanost što duže traje, bilo je i onih mudraca, koji su se presvlačili u novo, možda prošlogodišnje pokladno ruho, i više puta se pojavljivali na vratima. Neka...ne smeta.
Kako kažu: METNI MASKU, BIL BUŠ LEPŠI!
Pa zašto ne i više puta!
Osobito, kome stoji ova zgodna RIO kreacija:
Post je objavljen 16.02.2010. u 22:17 sati.