Zaživio je akrobatski nemir u stilu,
otvorio se tračak nade na pomolu.
Neuspjeh nije u našim rječnicima,
kao što nema ni suza rano u zoru.
Možda nada korača novim ulicama,
sjeća se uvenulih puteva što vode.
Zagasito crvena se probija kroz većinu,
otima se prorocima dok poglede zove.
Ne sjećaju se, ali propitkivaju u daljini,
rukama prikrivaju usta dok šapću laži.
Sreća se više ne zna skrivati,
pa je stalno tu negdje, više se ne traži.
Madame b.
Post je objavljen 16.02.2010. u 20:31 sati.