Marketing
URAMLJENE KOSTAJNIČKE LJEPOTICE
Eh, otkad znam za sebe, naše Kostajničanke su na skali ljepote uvijek kotirale veoma visoko. Nisu to moja smjela mišljenja, nego podaci sakupljeni dugogodišnjim slušanjem priča Novljana, Dubičana, Prijedorčana, Siščana, Krupljana...
Danas gledam našu praznu (baš)čaršiju. Tišina. Nepomičnost. Ćutanje, gotovo samrtno. Nije to od studeni. Ni duge zime. Razmišljam... Bilo je to davno. Vrlo davno. Krajem šezdesetih i sedamdesetih, prošlog vijeka. Nastojim da se sjetim da li je ikad tih godina moja (baš)čaršija bila prazna. Bez djece. Bez mladosti. I njenih ljepotica. Ne mogu se otrgnuti od tih misli... Ovuda su, zaista, šetale, šepurile se, kostajničke ljepotice. Paunice. Sve ljepša od ljepše. Pitao bih – gdje li ste sada ljepotice naše. Ali koga? Nema koga da pitam. Niti ima koga da me čuje... Ta briga mijenja i oblik i težinu današnje Kostajnice. Ipak, biće svjetlosti. I ljepotica kostajničkih. Mnoge su već stasale. Kao i nekad šepurit će se one našim Šeherom.
Sjetih se Nisvete Gačo, Rahime Ferhatović, Ilmije Džakulić, Tifke Podinović, Nisvete Golić, Emine Čaušević, Lele Novljaković, Rifete-Riki Mustić, Rajfe i Mine Šabić, Emire Krupić... Većina ih je bila visoka. Lijepo oblikovanog, skladnog i pravilno razmjerenog tijela. I vitkih nogu. Neobične ljupkosti. Svježine. Nekako - nevine ljepote. Ljepote od koje oči odvojiti ne možeš. A kada ih ugledaš - samo se snebivaš.
Žao mi je što ne znam pronaći mekše i finije značenje. No, znao sam jednu od tih mnogobrojnih ljepotica uramiti za sebe!!!
Post je objavljen 16.02.2010. u 18:28 sati.