Kamaufova, Mrazovićeva, Amruševa, Vončinina - koliko građana Zagreba danas zna čime su Kamauf, Mrazović, Amruš ili Vončina toliko zadužili grad da su po njima imenovane ulice? Bojim se da je odgovor - jako, jako malo. Naime, sva navedena gospoda bili su zagrebački gradonačelnici - svaki u svojem vremenu, neki više, neki manje, trudili su se da se grad razvija prateći razvoj većih i značajnijih gradova u Europi i trudeći se da Zagreb Zagrepčanima bude ugodno ali i stimulativno mjesto za život.
Koliko su u tome uspjeli, ovisi ,naravno, i o tome u kojoj mjeri su njihovi numerološki podaci bili u harmoniji s numerološkim podacima Zagreba. I,odmah, na početku, nailazim na problem, jer ne postoji datum koji je opće priznat kao dan osnivanja, " rođenja " grada.
Od 2000. godine Dan grada se obilježava 31.5, na blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, kao sjećanje na veliki požar 1731., kojom prigodom je slika Majke Božje ostala neoštećena, dok je oko nje sve izgorjelo, čak i okvir slike. No, čini mi se da ovaj datum nije zaživio među građanima, moglo bi se reći da se Dan grada obilježava, a ne slavi - kako bi trebalo biti ( ako ni zbog čega drugoga a ono da se bar kod mladih razvije ljubav prema gradu u jednom civiliziranijem i kulturnijem smislu, a ne samo kao identificiranje s voljenim nogometnim klubom). A zaista se ne može ni uzeti kao dan rođenja grada. Isto je i s 8.5.1945. - dan koji numerološki i nije loš, ali također nema veze s postankom grada.
Najlogičniji i, meni se čini, jedini odgovarajući datum, a da se ne ide predaleko u prošlost, je 7.9.1850. godine.
Te godine je Zagreb uistinu postao grad. Naime, Carskim patentom su Gradec, Kaptol, Nova ves, Vlaška ulica, predgrađe i pripadajuća sela prvi put spojeni u jedinstveni grad - Slobodni i kraljevski grad Zagreb. Prvi gradonačelnik, od 1851. godine, bio je Janko Kamauf.
Kako, dakle, ne postoji općeprihvaćeni datum koji bi se kroz duži vremenski period slavio kao dan grada, gradu se ne može izračunati broj Životnog puta. Ovaj broj bi bio važan za izračunavanje budućih trendova, smjera kretanja i " sudbine " grada. Drugi po važnosti je broj Izraza, odnosno broj imena grada. On govori kako se radi i djeluje, pokazuje koje mogućnosti i prilike grad pruža, što se mora dati od sebe drugima i životu općenito da bi se u ovom gradu uspješno živjelo, ukazuje na kvalitetu radne okoline, tip komunikacije, kako se treba izražavati u raznim životnim područjima, čime se treba baviti, što treba raditi a da bi bilo u harmoniji s vibracijama grada. Po ovom broju gleda se i zdravlje.
Zagreb vibrira brojem 5 iz broja 32. Kakav je, dakle, naš grad? Iznad svega, karakterizira ga izražena potreba za slobodom i napretkom, te traganje za novim u svim životnim područjima. Zagreb teško podnosi bilo koji vid ograničenja, naročito ograničenje slobode, pa je i jedan od poznatijih epiteta koji se pridjeva gradu - slobodarski grad. Zagreb, dakle, potiče i cijeni sve pojavne oblike slobode: osobnu slobodu, slobodu umjetničkog izražavanja, medijske i vjerske slobode, poduzetničku slobodu itd. Ovdje, naravno, mislim na pozitivno življenje ove kategorije. Pretjerivanja u prakticiranju slobode nužno vode u neslobodu, nestrpljivost i nasilničko ponašanje. U ovom kontekstu možemo na primjer svjedočiti i negativnoj konzumaciji slobode od strane građevinskih poduzetnika.
Kvaliteta slobode pretpostavlja otvorenost za novo. Sloboda i znatiželja prema novome mogu se lijepo promatrati kroz vremenski slijed prihvaćanja i uvođenja najnovijih tehničkih izuma i tehnoloških dostignuća samo koju godinu nakon pojave istih u Europi. Tako je, na primjer, Zagreb prvi put snimljen 1840. godine, samo godinu dana nakon otkrića fotografije, a 1926. počela je s radom radio-postaja, prva u ovom dijelu Europe.
Broj 5 potiče pokretljivost, sklonost akciji, fleksibilnost, snalažljivost, znatiželju i učenje. Sve djelatnosti i svaki stil djelovanja u bilo kojem životnom području koji uključuju navedene osobine dobivaju nagradu u gradu s brojem 5.
Broj 32 donosi gradu šarm, izrazito cijeni i daje kvalitete kao što su autoritet, samopouzdanje, postavljanje visokih ciljeva, odličan je za sve vidove političkog upravljanja i donošenja odluka.
Sad ćemo vidjeti u kakvom su skladu brojevi nekih značajnijih gradonačelnika sa zagrebačkim brojem 5.
Ivan Vončina, na primjer, broj 5 ima kao dan rođenja - rodio se 23.10.1827. godine, na Životnom putu broj 6, putu harmonije, ljubavi, doma i obiteljskog života, pa nije čudno što je baš on zaslužan za Botanički vrt, a dan rođenja pokazuje da je itekako bio u stanju osjetiti vibracije grada.
Milan Amruš, liječnik, bio je gradonačelnik u dva navrata: od 1890. do 1892., i od 1904. do 1910. godine. Rođen je 1.10. 1848.godine, na Životnom putu broj 5, a i Intimni broj mu je u broju 5 - bio je idealna osoba za gradonačelnika grada u broju 5. Za njegova mandata napravljeno je zaista puno na pretvaranju Zagreba u dobro uređen grad za ugodan život njegovih stanovnika. Asfaltirane su ulice, uvedena je električna ulična rasvjeta, puštena je u rad Uspinjača, a 1891. krenuo je i prvi tramvaj na konjsku vuču. Kao liječnik, brinuo se i za zdravlje Zagrepčana - osnovao je Zavod za njegu dojenčadi, a na Sljemenu je izgrađena bolnica Brestovac, namijenjena tuberkuloznim bolesnicima.
Većeslav Holjevac, jedini zagrebački gradonačelnik kojemu se grad odužio spomenikom, rođen je 22.8.1917. godine. U datumu rođenja nema broja 5, ali je vibracije svog grada nosio u srcu - broj 5 mu je Intimni broj, broj najdubljeg unutarnjeg poriva. Mislim da u Zagrebu nema nikoga tko ne zna da je zahvaljujući upravo njemu Zagreb počeo rasti i na drugoj obali Save.
Post je objavljen 16.02.2010. u 15:40 sati.