Ahhh... Današnji dan baš obiluje lijepim, happy eventima. Čak ću ignorirati i činjenicu da mi se lijevi (meta)carpus pregrijava jer ga prži vrućina koju razvija moj jadni laptop, tj. njegov procesor. Ili da mi se istovremeno nožni prsti smrzavaju beyond repair jer su vrata od balkona otvorena, da ubiju malo ovaj ustajali zrak u dnevnome. Srećom, živim sam u podosta kvadrata pa uvijek ima svježeg zraka, budući da su sva vrata pootvarana i sve lijepo cirkulira.
No, uglavnom... Events. Danas je ponedjeljak u ispitnim rokovima, ergo, ne mrdam se iz stana jer nema potrebe za tim. Mislio sam da ću dan provesti alone, just my music and I, ali prevario sam se. Alenich je nazvao, negdje tamo oko podneva, i najavio se. Kao, doći će učiti. Svečano sam obećao da neću smetati jer i sam moram učiti, tako da je došao i sjeo i izvadio skriptu. Dobro, scripta. Whatever. I ja sam šutio. On je drobio, komentirao, umirao od smijeha na bisere u tuđoj skripti (no, scripta) i potom se misteriozno utišao. Mucek zaspao! :D So much for studying. Kako se meni tako i tako nije dalo štrebati, popustio sam nagonu i zgrabio knjigu s police (kad kažem knjigu onda mislim na nešto što čitam zato što actually to želim, ne zato jer moram) te obrnuo pravu stranu i uživao. Skoro sam i sam zaspao. Mucek je pajkio, pa poprilično... Gotovo 2 i po sata, s dva prekida kad mu je mobitel bio zazvonio. Sweet, in fetal position... :D
Uglavnom, skočio je kad je baba (The Baba, the future Mrs. Alenich) zvala i odjurio naći se s njome. Ah, baš smo se napričali. Btw, Ulfuz, blago se tebi jer mucek uopće ne hrče... Jadno ono biće koje ikad bude moralo spavati pored mene. Dolazim iz obitelji kojima proizvodnja onozemaljskih zvukova od cirka 150 decibela čim im tijelo dođe u horizontalni položaj (nije uvjet, zna se dogoditi da se problem javi i u vertikali) nije nikakav problem. Nadglasamo i sada već umirovljeni Concorde u polijetanju.
I tako... Nakon što je The Little Sleeping Foetus otišao, nastavio sam ne raditi ništa, sve dok me Ulfuz nije nazvala i neizmjerno obradovala informacijom da je stigla satnica za ljetni semestar. Bez zjbncije, baš sam bio sretan. Odmah sam pristupio stranici faksa, koja za DIVNO čudno nije bila u kvaru, kao svih proteklih dana, i isprintao satnicu za drugu i treću godinu. ZA drugu sam printao zato da vidim kad su predavanja i praktikumi iz histologije.
The bottom line is: upisujem 30 ECTS bodova, a preneseno u kolegije to znači da imam 2 obvezna, 3 izborna i seminarski rad :) How kewl is that!? Naravno, pametni i pronicavi među vama će se sada zapitati je li on uopće trebao uzimati toliko izbornih predmeta. Odgovor je: nije, no htio je. Zašto je on to htio? Pa, za početak, nije mu se svidio razvoj radnje s njegovim prosjekom. Nadalje, htio si je malo upotpuniti semestar jer mu je dosadno visiti doma po cijele božje dane.
Pa je zaključio da je shitty pisati u trećem licu. No... Želim se malo zaposliti. Malo podignuti prosjek. Osim toga, predmeti su stvarno kewl. Slušat ću fiziologiju bilja, biogeografiju, modelne organizme u molekularnoj biologiji, osnove genetičkog inženjerstva i histologiju s embriologijom. Plus seminarski rad. Sve u svemu, jeeej! :D I povrh svega, utorak i petak će mi biti slobodni :D Now, THAT's kewl! Naravno, uvijek postoji mogućnost da mi se planovi obiju od glavu i da me PMF pregazi... U tom slučaju:
Eto, jedva čekam početak novog semestra. Posve novi predmeti, novo okruženje, novi izazovi... Predmeti koje nisam nikad slušao, predmeti koji nisu nekakvo „kaskanje“... Jeeej... :D
No, naravno da je nakon otkrića satnice uslijedilo je obavještavanje uže familije o tom fenomenu. Avionske karte za Uskrs su već kupljene (ništa se ne prepušta slučaju) tako da o tome ne moram brinuti. :) Ponekad je baš lijepo znati što ćeš točno raditi 1. travnja u deset sati navečer (primjerice, letjeti na visini od 8 km i na temp od -40°C prema Đubrovniku).
Anyway, eto. Obružan novim predmetima, avionskim kartama te s još nekoliko stotina megabajta nove glazbe, uživam u činjenici da je samo nebo granica :D Jea, ne znam čega no tako se to kaže, give me a break, will you? :P Idem nastaviti ni sa čim, a možda i s tim.
Post je objavljen 15.02.2010. u 20:45 sati.