Puno toga važnoga za osobni i nacionalni život počinje ovaj tjedan, s Pepelnicom, na početku Korizme...
Vjerujem da nije slučajno da je inauguracija novog predsjednika baš na početku tog liturgijskog doba...Kroz trpljenje i odricanje, priprema za - novi Uskrs! Vrijeme posta, i molitve...Namijenimo ih baš - za novog predsjednika...Možda doista neće biti kao njegov otac - "komunistički funkcioner"...Možda ga baš naša molitva održi na koliko toliko ispravnom kursu...Možda nam Bog baš preko njega pokaže da za dobrobit Hrvatske, nije bitno tko je i kakav je predsjednik, već tko je i kakav je svatko od nas...Gori od Mesića ionako ne može biti...Valjda...
I sve to baš u 50. godišnjici smrti bl. kard. Stepinca, zatvaranog i mučenog od strane tog istog - komunističkog sustava:
"Knjiga Mudrosti, o kojoj govori prvo čitanje, osvjetljava nam situaciju pravednih koji svu svoju nadu stavljaju u Boga. Njihova sudbina je opisana iz dvije različite perspektive:
„Očima se bezbožničkim" čini da su pravedni mrtvi i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća. Sve je, dakle, beskorisno: čestitost, napori, trpljenje, žrtve, molitve… Čini se kao da su kažnjeni i od samoga Boga jer ne postižu nikakav uspjeh.
Postoji i druga perspektiva u biblijskom tekstu i to ona Božja. Ono što se očima bezbožničkim čini kao kraj, kao potpuni neuspjeh, u stvarnosti će zapravo donijeti nagradu mira i nadu. Ono što je u ljudskim očima kazna, zapravo je samo kušnja, čišćenje u Božjem taljiku kako bismo postali čisto zlato u njegovim rukama. To je perspektiva uskrslog Krista, onoga koji je nadišao ovozemaljski svijet kako bi postigao puninu Božjega svijeta."
Homilija pročelnika Kongregacije za nauk vjere kardinala Williama Josepha Levade o 50. obljetnici smrti blaženog Alojzija Stepinca, Rim, 10. veljače 2010.
I nije slučajno da baš u svojoj korizmenoj propovijedi, Papa progovara baš o pravednosti, ali na jedan drugi način od one, kako ju gleda skorašnji hrvatski predsjednik...
Papina najava
"Temi pravednosti posvetio sam ovogodišnju poruku za korizmu, koja se zove također Pepelnica, a koja započinje iduće srijede. Danas je, stoga, želim u duhu predati svima, pozivajući sve da je čitaju i o njoj razmišljanju. Kristovo evanđelje pozitivno odgovara na čovjekovu žeđ za pravednošću, ali na neočekivan i iznenađujući način. Isus ne predlaže neku društvenu i političku revoluciju, već revoluciju ljubavi, koju je već ostvario svojim križem i uskrsnućem. Na njima se temelje blaženstva, koja predlažu novi obzor pravednosti, koji se pojavio uskrsnućem, zahvaljujući kojem možemo postati pravedni i graditi bolji svijet.
Dragi prijatelji, obratimo se sada Djevici Mariji. Svi je naraštaji zovu "blaženom", jer je povjerovala u radosnu vijest koju je Gospodin navijestio (usp. Lk 1,45.48). Pustimo da nas ona vodi na korizmenom putu, kako bismo se oslobodili opsjene samodostatnosti, prepoznali da trebamo Boga, njegovo milosrđe i tako ušli u njegovo kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira."
Poruka pape Benedikta XVI. za korizmu 2010
"...
Ono što čovjek treba, ne može mu se zajamčiti zakonom. Da bi osoba uživala život u punini, nužno je nešto dublje, što joj može pripasti samo besplatno: mogli bismo reći da čovjek živi od one ljubavi koju jedino Bog može saopćiti, budući da ga je on stvorio na svoju sliku i priliku.
...
Sveti Augustin primjećuje: ako je "pravednost krepost koja daje svakom njegovo … nije nipošto čovjekova pravednost to što oduzima čovjeka pravom Bogu" (De civitate Dei, XIX, 21).
...
Mnoge suvremene ideologije, ako dobro pogledamo, polaze od te pretpostavke: da nepravda dolazi "izvana", da bi zavladala pravda dovoljno je ukloniti izvanjske uzroke koje priječe njezino ostvarenje. Taj način razmišljanja – opominje Isus – naivan je i kratkovidan. Nepravda, plod zla, nema isključivo izvanjske korijene; njezin uzrok leži u ljudskom srcu, gdje se nalaze klice jednoga tajanstvena suživota sa zlom.
...
Adam i Eva, zavedeni Sotoninom laži, ubravši tajanstveni plod unatoč Božjoj zapovijedi, zamijenili su logiku pouzdavanja u Ljubav logikom dvojbe i natjecanja; logiku primanja, povjerljiva iščekivanja Drugoga, nemirnom logikom u kojoj se grabi samo sebi i čini sve vlastitim silama (usp. Post 3, 1 – 6), kušajući, kao posljedicu, osjećaj nemira i nesigurnosti. Kako se čovjek može osloboditi tog sebična nagnuća i otvoriti se ljubavi?
...
Nije slučajno da se darivanje pločâ Zakona Mojsiju, na brdu Sinaj, zbilo nakon prelaska Crvenog mora. Slušanje Zakona naime pretpostavlja vjeru u Boga, koji je prvi 'čuo vapaj' svojeg naroda te je "sišao da ga izbavi iz vlasti Egipta" (usp. Izl 3, 8).
...
(nije li i hrvatski narod morao proći preko svog - Crvenog mora komunizma...?! op. DĆ)
...
Da bi se stupilo na put pravednosti, nužno je stoga izaći iz one opsjene samodostatnosti, iz onoga dubokog stanja zatvorenosti, koje predstavlja sâm uzrok nepravde. Potreban je, drugim riječima, dublji "izlazak" od onoga što ga je Bog učinio s Mojsijem, oslobođenje srca, koje sâmo slovo zakona ne može ostvariti. Postoji li dakle za čovjeka nada pravednosti?
...
Koja je dakle Kristova pravednost? To je prije svega pravednost koja dolazi od milosti, gdje nije čovjek taj koji daje zadovoljštinu, koji ozdravlja sama sebe i druge. Činjenica da se "okajanje" događa u Isusovoj "krvi" znači da nisu čovjekove žrtve te koje ga oslobađaju od tereta grijeha, već gesta ljubavi Boga koji se otvara sve do kraja, sve dotle da pušta da u nj uđe "prokletstvo" koje pripada čovjeku, da bi ovomu zauzvrat prenio "blagoslov" koji pripada Bogu (usp. Gal 3, 13 – 14). Ali to odmah pokreće jedan prigovor: kakva je to pravednost u kojoj pravednik umire za krivca a krivac prima zauzvrat blagoslov koji pripada pravedniku? Ne prima li tako svaki od njih upravo suprotno od onoga što mu pripada? No upravo ovdje se, zapravo, razotkriva Božja pravednost, koja se stubokom razlikuje od ljudske. ... Obratiti se Kristu, vjerovati evanđelju, znači u bîti upravo ovo: izaći iz opsjene o samodostatnosti te otkriti i prihvatiti vlastitu bijedu – siromaštvo drugih i Božje siromaštvo, potrebu za njegovim oproštenjem i njegovim prijateljstvom.
...
Upravo osnaženi tim iskustvom, vjernici ćute u sebi neki nutarnji poticaj pridonijeti oblikovanju pravednih društava, gdje svi primaju ono što im je potrebno da bi živjeli sukladno dostojanstvu vlastitom ljudima i gdje je pravednost oživljena ljubavlju.
Draga braćo i sestre, korizma ima svoj vrhunac u Vazmenom trodnevlju, u kojem ćemo i ove godine slaviti Božju pravednost, koja je punina ljubavi, dara, spasenja. Neka ovo vrijeme pokore bude za sve vjernike vrijeme istinskog obraćenja i intenzivna upoznavanja otajstva Krista, koji je došao ispuniti svaku pravednost. S tim osjećajima, podjeljujem svima od srca apostolski blagoslov.
U Vatikanu, 30. listopada 2009.
Papa Benedikt XVI."
Eto, tako Bog sve to savršeno i skladno uređuje i sinkronizira, poput vrhunskog Skladatelja : ) i vrhunske Pravde! Pouzdajmo se u Njega, zajedno s kard. Stepincem, i vjerujmo da On i po krivim crtama, pravo piše, i po krivim notama, pravo - sklada!
Te otvorenih srca prihvatimo Papin apostolski blagoslov, i Papinu korizmenu poruku, baš uoči inauguracije novog predsjednika, iskreno vjerujući i ostvarujući Papine riječi:
"Neka ovo vrijeme pokore bude za sve vjernike vrijeme istinskog obraćenja i intenzivna upoznavanja otajstva Krista, koji je došao ispuniti svaku pravednost!!!"
A ja sutra, nakon odlaska po tetkicu u bolnicu, započinjući našu zajedničku korizmu, na jedan još intenzivniji način, te odlaska na pepelničku sv. misu (koju će ona opet konačno moći slušati na svojoj - Radio Mariji - sigurna sam da joj je to najviše nedostajalo! Jer mene je ionako i dalje redovito viđala (mene se teško riješiti), ali makar sam joj bila donijela radio, nije ga bilo zgodno slušati u 3-krevetnoj sobi, iako je čitavo vrijeme imala stvarno super cimerice, pomolimo se i za njih!), pokušat ću stići i na:
"X. pepelnicu umjetnika
Zagreb, (IKA) - Tradicionalni, deseti, dijaloški susret umjetnika i teologa - Pepelnica umjetnika, priređuje se u Klovićevim dvorima u Zagrebu u srijedu 17. veljače u 19 sati. Tema ovogodišnjeg promišljanja je "Koja je uloga umjetnosti?"
Sudionici susreta su teolog Ante Vučković, kroatist Krešimir Šimić i glazbeni kritičar Branimir Pofuk.
Voditelj "Pepelnice umjetnika" je dominikanac Frano Prcela"
iskoristivši posjet Klovićevim dvorima, i za razgledavanje izložbe:
Vlahe Bukovca
koju sam htjela posjetiti, još dok je bila u Haagu:
29.1.2010
NAKON HAGA IZLOŽBA VLAHE BUKOVCA U ZAGREBU
Provjerite zašto je više od 50 000 ljudi u Den Haagu posjetilo izložbu u Hrvatskoj slavnog, ali u Europi gotovo anonimnog slikara Vlahe Bukovca. Zašto su Nizozemci bili zadivljeni Bukovčevim portretima i ošamućeni njegovim aktovima na izložbi u Gemeentemuseumu u Den Haagu. Otkrijte do sad nepoznate ili nikad izlagane slike ovog velemajstora hrvatskoga slikarstva čija je svaka retrospektiva prava svečanost umjetnosti. Izložba Vlahe Bukovca trajat će samo četiri tjedna u Galeriji Klovićevi dvori, od 2. – 28. veljače. U Art shopu galerije moći ćete kupiti najnovija izdanja vezana uz život i umjetnost Vlahe Bukovca. Ne propustite posjetiti nas!
Hrvat koji se vratio iz Haaga
Post je objavljen 16.02.2010. u 18:15 sati.