Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sujenice

Marketing

Djevojka je vila postala (okolica Varaždina)

Bijaše neka siromašna udovica, i imaše samo kćer i jednoga psa. Majka je svaki dan u polju djevojčicu učila lijepim pjesmama, a navečer bi mala sjela pred kućom i pjevala. Svaku bi večer majci govorila: "Lijepe me gospe slušaju dok pjevam". No majka nikada nije nikoga vidjela. Ubrzo se mala svaku večer vraćala s pokojom zlatn0om stvarčicom, naušnicom ili ukosnicom. Reče joj majka: "Spremi to, da imaš kad se budeš udavala".
I djevojčica narasla u krasnu djevojku, a onim se nevidljivicama njena pjesma jako svidjela. Bile to vile. Neku večer, kada je dovršila pjesmu, one je uhvate i ponesu. Majka gleda ovo čudo, kako joj dijete leti zrakom, i silno se ražalosti. Uto progovori onaj pas, i reče kako će je odvesti na vilinsku livadu. I ondje majka ugleda svoju kćer kako pjeva s vilama. Vile su silno molile majku da im prepusti svoju jedinicu, nudile je silnim blagom i nakitom. Ali, ona neće. Stoga joj vile pokloniše mnogo blaga, samo kako bi mala svaku večer dolazila njima pjevati.
I tako kćer odraste. Mnogi su je htjeli oženiti, no ona ne htjedoše nikoga. Najposlije, kada joj je majka umrla, ostala je zauvijek pjevati s vilama. Sama je postala lijepom vilom.


Vila doji navrh brda (okolica Sinja)

Pastir na potoku vidio kako se vile dolaze kupati. Skinuše krila i zaplivaše. Tada on najljepšoj sakrije krila. Ubrzo one iziđu, stave krila i odlete. Samo ona najljepša ne nađoše svojih krila. Tada pristupi pastir: "Uzalud tražiš svoja krila! Ostat ćeš i biti moja ljuba!" Uzalud ga molila vila: "Bit ćeš najjači, najbogatiji, pomoći ću ti u svemu, samo mi daj moja krila!", on neće pa neće. "Ne dam ti, hoću se oženiti tobom!" Na kraju, nemaše drugog izbora pa pristane. Vjenčaju se, a pastir krila skrije u škrinju. Nakon godine dana rodi ona sina, a kad je on navršio godinu dana, vila će mužu: "Ma, kako bih sada mogla ostaviti ovako lijepog sinka! Daj mi da barem vidim svoja krila." I on otključa škrinju, a krila ugleda sinak. Primijeti to vila, pa će mužu: "Ma, zar nećeš našem sinu dati da se s krilima malo igra?" I popusti on, a vila to jedva dočekala. Dohvati krila, lati ih na ramena i odleti. Iz zraka viče: "Ma, zar ću ja biti tvoja ljuba, ja, gorska vila? A ti meni svako jutro lijepo donesi sina navrh onoga brda, a s tobom nikad više biti neću!" Tako je i bilo. Pastir je godinu dana sina donosio na vrh brda, gdje bi ga vilinska majka podojila. I tako odgojila maloga, pa odletjela zauvijek.


O vilama sve najbolje (Brač)

Oduvijek ljudi u gori osjetili miris svježeg kruha, no znali su da ih to vile mame. Jednom, gladan neki pastirić ne uspije odoljeti. Stao na ulaz u špilju, pa gleda vilu. Vidi - lijepa je, ali spazi njena konjska kopita. No digne on pogled, pa je gleda samo u zlatne kose. A vila ga upita je li gladan, što on potvrdi. I vila mu dade toploga kruha. On se zasiti, a vila ga pozove da opet dođe. Kasnije se on pohvali ostalim pastirićima: "Ma, znate li vi da su gore vile, i toplog su mi kruha dale! Gore, ispod samog orlovog gnijezda". Dopalo se to drugom dječaku, pa krene k vilama. Došao pred špilju, pa gleda lijepu vilu. No, ugleda joj kopita, pa se sakrije za hrpicu kamenja. Sve u strahu šapće: "Joj, kako je nagrđuju kopita od konja!" A vila čula šapat. Dohvatila iglu, razjareno doletjela pa malog ubola u oko. Vrisnuo mali, pa pobjegao ostalima. Onaj koji je prvi bio kod vila ga upita što mu se dogodilo, a kad je čuo, reče mu: "A što si im u noge gledao! Zašto ih nisi gledao gore. I ne rekao im kakve su im noge, nego ih pohvalio kako su lijepe gore! Dale bi ti kruha, i ne bi ostao bez oka!" I taj mali ostao bez vida, a onaj prvi uvijek od vila dobivao kruha. Bio je već mladića, kad ga pohvali vila: "Znaj, ti si nama drag, jer vidiš, a ne vidiš! A onaj drugi sada ne vidi, jer vidi što vidi!"

Post je objavljen 15.02.2010. u 15:00 sati.