Divlji divovi (Bosna i Hercegovina)
Bila tri brata, tri divlja diva. Jednom se popeli na trešnju, pa se pod njima grana savila do tla. Tada naiđe enki siromah, pa počne jesti trešnje s te grane. A kako divovi skoče s trešnje, tako se grana opusti i siromaha prebaci preko. Padne on u grmlje, a iz grmlja iskoči zec. Gledaju divovi u čudu, kako je čovjek preskočio trešnju, pa ga pitaju. "Ugledao sam zeca, pa sam zato preletio trešnju." I nude oni njemu službu, a siromah prihvati.
U zoru krenu divovi donijeti vode sa zdenca. Svaki ponese mješinu od dvjesto litara, a siromah samo trnokop. Zakopa on oko zdenca, a ovi ga pitaju što čini. Veli im čovjek: "Zašto bih se mučio noseći vodu u mijehu, kad mogu iskopati sav zdenac, pa ga usaditi uz vašu kuću". Uplaše se divi tako snažna čovjeka, pa mu vele da ne nosi ništa.
Kad je granulo Sunce, krenu divovi po drva. Odsjeku svaki po jednu jelu, a siromah ne uze sjekiru, već omata konopac oko pet-šest jela. I opet ga pitaju što to čini, a on će: "Ponijet ću odjednom pet-šest jela, da imamo drva za svu zimu".
Vide divovi - siromah je jači od njih trojice zajedno. Odluče ga stoga ubiti u snu. A ovaj čuo njihovo dogovaranje. Navečer stavi u svoj ležaj slamu, prekrije je pokrivačem, pa ode spavati u potkrovlje.
Obnoć dođu divi, donesu kotao vrele vode, pa ga izliju po ležaju. No, ujutro siromah živ i zdrav, a ovi ga u čudu pitaju kako je spavao. "Dobro. Samo mi je bilo vruće, pa sam se puno znojio."
I divovi se potiho stanu dogovarati da će ga večeras ubiti kolcima, a ovaj ih opet čuje. Navečer na svoj ležaj stavi sedlo, pa ga pokrije kao da on tu spava. U ponoć dođu divovi stanu lupati kolcima po ležaju. Sedlo se raspadne, a divovi kažu, da su mu probili rebra. Kad ujutro, on se digne, pa im priča kako se obnoć budio, jer su miševi skakali po njemu.
"Ubit će nas!", pomisle divovi, pa ga isplate da ode doma. Kad nakon par dana siromah kopa kraj puta, pa vidi da idu divovi. Brzo dohvati zeca kojeg je uhvatio, pa mu na leđa stavi lonac. Zatim veli divovima, da mu je to sluga što mu donosi ručak. I divovi požele tog slugu, pa mu ih ovaj proda za sto zlatnika.
Sutra divovi pošli orati njivu, pa vele ženama: "Ne morate nam donositi ručak, mi ćemo vam poslati slugu!" Poslali oni zeca, a on otrči u šumu. Gladni divovi došli doma, pa udri po ženama, a ove sveudilj viču da sluga nije došao. Shvate divovi da ih je čovjek prevario.
Krenu da će ga ubiti dok radi na polju, a ovaj ih spazi. Brzo stavi ,magarcu pod rep zlatnika, pa ga su divovi došli, sve mu zlatnici ispadaju. I kupe ga divovi za sto zlatnika, a čovjek im reče, neka ga zatvore u staju, daju mu djeteline i vode koliko ga volja, pa navrate nakon sedam dana. Tako se magarac u staji nadme i krepa pred vratima, pa divovi ne mogaše u staju. Mišljahu, to je staja puna zlatnika, kad ono magarac mrtav. Divovi viču: "Majku mu njegovu, ubit ćemo ga što nas ljuto vara!"
A kad siromah vidi da divovi idu, brže bolje se dogovori sa ženom i djecom. Sve ih polije telećom krvlju, pa padnu kao zaklani. Došli divovi, a siromah kuka: "Evo, zaklao sam ženu i djecu, kad smo siromasi! Ali sada se kajem, pa me prije smrti pustite da ih oživim! Neka oni žive, kad ja neću!" Uzme neku trublju, pa im svima zatrubi u uši, i oni se dignu živi. Svidje se to divovima, pa otkupe trublju za sto zlatnika. Doma zakolju ženu i djecu, pa im trube u oba uha, ali uzalud. Svi ostali mrtvi.
Razjare se divovi kako nikada dosad, pa uhvate čovjeka i hite ga u bačvu. Ostave je blizu mora da je zakotrljaju, pa odu u gostionicu. Siromah počne vikati iz bačve: "Neću ni danas ni sutra! Neću ni danas ni sutra!" Čuo ga neki pastir, pa ga pita: "Što ti vičeš, da nećeš ni danas ni sutra?" A čovjek mu odvrati da ga tjeraju da se oženi kraljevnom, a on neće pa neće. Svidje se to pastiru, pa ga izvuče iz bačve, dade mu svoje stado, a sam uđe u bačvu. Stade vikati: "Hoću i danas i sutra! Hoću i danas i sutra!" Došli i divovi pa ga čuli, pa vele: "Hoćeš, hoćeš, da i nećeš!", pa bačvu hite u more. Udavi se pastir.
Idu divovi veseli, kad sretnu putem siromaha kako goni veliko stado, pa sve pjeva i poskakuje. Čude se divovi kako je ostao živ, a on će njima: "E, da ste me uvalili u dublje, iz mora bih istjerao još ovoliko ovaca!" Pitaju ga, ima li još toga u moru, a on veli: "Ima, ima, koliko vam srce želi!"
Pošli divovi na stijenu nad morem, pa najstariji odluči skočiti prvi, pa reče ostalima: "Budem li vam mahao rukom, znači da je blaga puno, pa vi skočite za mnom da mi pomognete ovce k nama potjerati!" I skoči div, pa počne mahati rukom, počne se utapati. A ona dva na litici misle, da ima dolje puno ovaca. Skoče za njim, i sva se trojica utope.
A siromah ode doma, ženi i djeci dogna puno blaga. Živjeli dobro od onih zlatnika i od ovih ovaca.
Post je objavljen 15.02.2010. u 14:58 sati.