Već odavno toliko snijega i leda u ovom mom kraju nismo imali, dragi moji čitatelji-prijatelji, i moram priznati da me ova zima još nimalo nije dojadila, naprotiv, kako možete vidjeti na slijedećim slikama (i onim od prošloga posta) zapravo mi se njena ljepota, njena ljepša strana tek otkriva...
ove ledene kapljice...
izgledaju kao stakleni zvončici...
i mada i ne zvone...
lijepo je...
slušati vodu kako ispod njih živahno šumi...
a ova čudesna kapljica ko ledena suza visila je na nekoj grani iznad obale živahne riječice, divna je, zar ne...?!
Valentinovo sam baš lijepo provela, uživajući u zimskim radostima u velikom parku na zapadnom rubu moga grada. Sprva sam uživala u prizoru ovih dva snjegovića pokraj osamljenog stabla golih grana...
Zatim sam malo šetala parkom, punim snjega i veselih ljudi...
Onda sam slijedila veselo urlajućim glasovima...
da bih se zatim i sama spustila niz strmovite strane najviše brežuljke ovoga parka...
i što reći, uživala sam ko dijete, godinama već se nisam više sankala... bilo je divno!!!
Ali sve što je lijepo, kratko traje, danas sunce sja, snijeg se topi...
Od sutra čekaju me nove obaveze, idem par tjedna na dodatnu kvalifikaciju (specijalizaciju), a pored toga valja mi i raditi... bit će malo naporno, ali bit će sigurno i lijepo... mala promijena okoline i ljudi baš mi je i dobro došla!
Do slijedećeg čitanja, dragi moji čitatelji-prijatelji, ostavljam Vam mnogo srdačnih pozdrava punih ovdašnjeg sunca ovdje... a malom Patriku držim(o) fige da je jučerašnja operacija bila uspješna i da se od iste što brže i bolje oporavlja.
Post je objavljen 16.02.2010. u 10:22 sati.