Niko Bartulović je davne 1918. godine u "Književnom jugu" pisao da u socijalno-etičkom pogledu Sanjin znači "razvrat i negaciju svakog ideala".
Maksimilijan Petanjek u "Savremeniku" 1928. istaknuo je da je "malo u Rusiji bilo književnika koje bi poradi njihove umjetničke manire oštrije napadala i publika i kritika negoli se to dogodilo Mihajlu Petroviču Arcibaševu". Arcibašev je, veli, pjesnik tjelesnog kulta, bez "lažne sramežljivosti". Optuživali su ga kao "pornografa" i "propovijednika razvrata". Međutim, "izraz je kod Arcibaševa opor i grub, kad je govor o fizičkim pojavama, o životu tijela, a upravo dirljivo nježan kad prikazuje nejasne i još nepoznate treptaje djevojačke duše".
Radovan Kazimirović u knjizi "Veliki ruski pisci" 1941. piše da je "Sanjin" jedno od najomiljenijih i najznačajnijih Arcibaševljevih djela. Taj roman, veli, "doduše propoveda slobodnu ljubav, ali nije pikantan roman, kao što se obično misli, već duboko poučan sa naročitom tendencijom. U njemu ima scena čulnog naslađivanja i ljubavnih večeri, ali su ličnosti karakteristične: jedne sa vrlo naprednim idejama a druge sa nazadnjačkim..."
"Sanjin" Mihaila Arcibaševa bio je jedan od najvećih literarnih skandala XX. stoljeća.
Post je objavljen 14.02.2010. u 23:02 sati.