Ponovno isti scenarij..Opet sve u krug...
Znate onu priču o voštanoj lutki? Ne, neznate
jer upravo je piše jedna lutka od voska...
Pa njena priča ide ovako....
7. travnja 1993,. godine na svijet je
došla jedna živahna djevojčica...
malo duže crne kovrčave kosice...
Bila je jako veselo i vedro dijete...
Ali, već od samog rođenja bila je drugačija...
Njen pogled, bio je već tada sanjarski...
Kako je počela odrastati počela je graditi
svoju osobnost što se nije sviđalo ljudima oko nje
stoga su djevojčicu na prevaru polili vrelim voskom...
Sve dok je vosak topao imali su priliku
oblikovati je kako su htjeli...
Svatko ju je pokušao oblikovati onako
kako je njemu odgovaralo...
Mjenjali su joj šminku, odjeću, pokrete...
ali nikako nisu uspjevali maknuti taj sanjarski
pogled njenih očiju...
Vukli su poluživo tijelo okolo za sobom
i radili od lutke što su htjeli....
No vosak se sve više hladio
i znali su da je ostalo još malo vremena
za njihove igre...
svatko je vukao svoj kraj...
svatko je pokušao biti dominantan...
sve dok nije postalo previše ruku
na njoj...sve dok se vosak nije previše ohladio...
lutka je pala na tlo i rasula se u tisuću komadića...
Prvo su svi oko nje gledali u čudu.
Ali ubrzo su digli glave i otišli od nje..
Što su sada mogli od nje...?
Ništa, sve što je ostalo su
krhotine, krhotine voska...
ipak, naišle su dvije slatke lutkice
koje je također životna
oluja lomila na sve strane.
NIsu imale dovoljno snage da bi
ponovno spojile lutku
ali, pokupile su krhotine voska
i stavile ih u dvije malene kutijice...
Svaka je uzela jednu kutijicu
i stavila je na neko posebno mjesto
ondje su odlučile sačuvati slomljenu
lutku sve dok ne naiđe
netko kome je dovoljno stalo
da bi sastavio slomljenu lutku...
Ali nešto nisu znale..
Lutka je ostavila 12 pisama
za svaki mjesec po jedno pismo..
U tim pismima pisala je dvijema
prijateljicama..dvijema lutkicama...
svaki mjesec će ovdje objaviti pismo
posvećeno njima...u znak zahvale...u znak ljubavi
i prijateljstva...
Sve se promijenilo od
onoga dana kada se slomila
lutka od voska... sve, osim
jedne stvari... Njen sanjarski pogled
još uvijek prati one koje voli...
Oni ga čuvaju u svome srcu...
I osjećaju je..osjećaju kako sanjarski
gleda u daljinu čekajući njeno vrijeme...
Zli ljudi koji su je pokušali oblikovati
nisu uspjeli ukloniti taj poseban dio nje..
On će zauvijek gorijeti
u srcima onih koji je vole...
Post je objavljen 14.02.2010. u 22:48 sati.