Marketing
Valentine's putovanje....
Ahhh... Valentinovo... 
Ne znam kako da započnem post, a da ne ispadne sladunjavo i ljigavo.
No da, Guzda me za Valentinovo odvezao na more. Kavica s pogledom na more, sunce, toplina, riblja juhica, klopica... 
Moglo bi se to i tako opisati. Moglo bi se i reći kako je on poslovno trebao skočiti do Zadra, pa je odgodio put za 24 sata kako bih i ja - znatiželjna baba koja voli putovati otišla s njim. 
Uglavnom, nakon što smo odgrnuli auto (posljednje čišćenje snijega je bilo dan ranije oko 22 h, da sad ne mislite kako smo bili lijeni) i meditacije bi li se uopće išlo ili ne, krenusmo.
Na pomisao o zametenim kamionima i sl. grozomornim slikama, ja sam ponijela i ski hlače i čizme (na opći smjeh Guzde kad je doznao što je u vrećici), dok sam se upicanila u zimsku haljinicu i talijanske čizmice za šetnjicu na +9 (kako je prognoza pokazivala za taj dio Jadrana).
Zašto takva šminka? Kad dođem među Dalmoše dobijem kompleks manje vrijednosti jer su to stvarno ljudi koji se lijepo i ukusno oblače. Mnoge stvari ne volim kod njih (spori i lijeni konobari i općenito taj "mrzovoljni" odnos prema ićemu što bi trebalo od-raditi), ali filing za lijepo - uključujući i odjeću i obuću - obožavam.
Tako smo se, naravno s pauzom "u Macole" - nažalost prekasno sam se sjetila da tamo ima i Velebitskog piva, a ne samo kave, uz čitanje Jutarnjeg (volim njihov subotnji dodatak) i još nekih novina stigosmo do Zadra. Kako smo još čekali oko sat i nešto trajekt za dalje, tako smo se prošetali po starom gradu, obali, slavnim orguljama...
I stvarno - neki drugi svijet. Nasmijan, sunčan, upicanjen, hrpa male dječice u 8preskupim) kolicima i vesela gospođa na pijaci koja nam je prodala domaće sušene smokve.
Digresija za cure: I Benetton sa super popustom i groznim stvarima. Definitivno razočarana. No, nisam mogla izdržati da ne uđem. 
I na otoku je bilo isto. Prekrasno. Osim što nam ljudi koji su tamo već nekoliko mjeseci "zarobljeni" na poslu nisu vjerovali odakle smo došli. I koliko ima snijega. Ahh...
No, naravno da su se Guzdi malo spojebali službeni planovi kao i obično, no, kad se ovako nekom uselim u auto, uživam i ne razmišljam da li je nešto moglo brže ili jednostavnije. Naravno, uz knjigu, novine, časopis (kojeg inače ne stignem pročitati) i malo stručne literature (koju nisam ni pogledala 
)....
I ako mislite da nismo pogledali najvećeg snjegovića izgrađenog u centru Gospića - varate se. Baš smo se razveselili. Imam i slike.
Post je objavljen 14.02.2010. u 09:08 sati.