kao kad noz ureze brazdu u koru drveta, ili se zemlja raskoli u brazdi.......kao kad grom propara zvukom nebo i munja zabljesne u noci....i ne znam kako si nastao....gdje si odrastao....kada ti je lice prvi puta dotaklo more ili kosa osjetila vjetar....ne znam koji ti je najdrazi osmjeh i u cijim ocima si se izgubio bez povratka.....ne znam koji dodir ti prsti pamte i koju boju ti oci najvise vole....ne znam ciji glas ti je u usima i kojim putem kome ides.....znam da si urezan zauvijek...i uvijek
i kao kad osjetim te blizu...a nesmijem se okrenuti...ili kad znas da gledam ti u potiljak i ne mozes udahnuti....kad u sjeni cekamo da se mimoidjemo jer se ne smijemo pokazati i pogled mora biti spusten....i rijeci smiju biti napisane a nikad izrecene.....zarobljeni pod kozom...zauvijek ...i uvijek
kao tajna pandorine kutije......tisina Antheinog vrta.......sapat Nea i hladnoca kule.....kao najlijepsa nijansa zelene .....i onaj zlatni krug oko sive sarenice oka....kao.............sutra utopljenom u jucer
Post je objavljen 14.02.2010. u 01:38 sati.