"Side s Dvanaestoricom" (r. 17) - s gore na kojoj je proveo noć u molitvi i ujutro izabrao Dvanaestoricu između učenika koji su pošli za njim. Zaustavlja se Isus na ravnici i upućuje govor učenicima, a preko njih i svima ljudima.
Za Lukinu verziju blaženstva treba se sjetiti Isusove nastupne propovijedi u Nazaretu. Tada je Isus rekao da se osjeća pomazanim Duhom, poslanim siromasima te poput Ilije i Elizeja upućenim ljudima izvan svoga zavičaja. On je siromah Božji koji uprisutnjuje kraljevstva Božje. Svoje učenike zove blaženim siromasima i najavljujem im da je već sada, - dok idu za njim - njihovo kraljevstvo nebesko. U Lukinu evanđelju Isus posvećuje posebnu pažnju socijalnim siromasima, što vidimo iz parabole o bogatašu i Lazaru (16, 19-31). Ovo blaženstvo pretpostavlja da su se upravo ljudi iz siromašnih slojeva odazvali među Isusove učenike. Isus ne obećava siromasima da će postati bogati nego da imaju udjela u Božjoj vladavini, da mogu kao siromasi učiniti smislenom svoju zemaljsku egzistenciju ako se oslone na Boga. Svakako da on kod ovih siromaha pretpostavlja spremnost na slušanje riječi Božje i prihvaćanje volje Božje, jer je u tome bit Božjeg kraljevstva.
Gladni su podvrsta siromaha, jer im manjkaju osnovna dobra za normalan ljudski život. Bog nasićuje ne samo u smislu otklanjanja fizičke gladi nego i u dubljem, egzistencijalnom smislu. Materijalna oskudica slika je i znak otvorenosti za Boga te duhovnog zasićenja koje dolazi s već započetim ali još nedovršenim kraljevstvom Božjim.
Isus proglašava blaženima one koji sada plaču i najavljuje da će se u eshatonskoj budućnosti smijati. Izrael je plakao nad nacionalnim katastrofama i patnjama pojedinaca (Ps 137) a smijao se prilikom povratka iz sužanjstva (Ps 126). Plač biblijskog vjernika izražava doživljenu osobnu ili opću nesreću, a smijeh je izraz pomilovanosti i spašenosti. To nije pobjednički smijeh moćnika, nego unutarnja radost onih koji u patnji imaju pred očima Boga koji pobjeđuje zlo i osmišljava nevolje.
Četvrto blaženstvo možemo prevesti imperativom: "Budite sretni kad vas zamrze ljudi, kad vas izopće, kad vas osramote i ozloglase zbog Sina čovječjeg." Formulacija ovog blaženstva uvjetovana je iskustvom progona prvih kršćana; i to od strane Židova, jer su Židovi izbacivali iz sinagoge a time krštene sunarodnjake lišavali socijalne pomoći koju sinagoge daju svojim pripadnicima. Kršćani su se u tome izjednačavali s osporavanim prorocima iz SZ: pravi su proroci upravo oni koji bivaju osporavani a nastavljaju biti poslušni Bogu. Za "poskakujte" u r. 23 stoji isti grčki izraz kojim je u Lk 1, 44 predstavila radosno poskakivanje svoga još nerođenog sina pri susretu s Isusovom majkom. Ta je radost mesijanskog vremena, radost spasenja koje dopire do ljudi ondje gdje jesu i onakvih kakvi jesu.
Bogataši su za eshaton nesretni zato što sada imaju utjehu svoju. Ovo možemo bolje razumjeti iz parabole o ludom poljoprivredniku koji se bogati sebi a ne Bogu (usp. Lk 12, 13-21). Slično bogataš je "primio svoja dobra", a Lazar zla. Uživao je kao da ne postoji Lazar u čirevima pred njegovim vratima.
Grešno i samodostatno siti su podvrsta grešno bogatih. Siti misle da će im zauvijek biti dostatna zasićenost materijalnim dobrima, a Isus uči da čovjek treba više od kruha i pića za pravi život (usp. Lk 4, 4).
Luka nema ništa protiv zdravog ljudskog smijeha. Lukin Isus osuđuje, međutim, smijeh samozadovoljstva i samodostatnosti. Oni koji se sada grešno smiju, proplakat će u eshatonu kad ustanove da su se na prazno radovali.
U r. 26 naglasak je na "svi": "Jao vama kad vas svi budu hvalili!" Tako su u SZ laskali lažnim prorocima vjernici koji su tražili proročanstva u skladu sa svojim željama.
Svi ovi "jao" nisu definitivna osuda ljudi koji žive u ovakvom stanju. To je proročki poziv na obraćenje i kajanje.
Slušajući ovo evanđelje, molimo od Gospodina Isusa snagu da svoju životnu sigurnost ne gradimo na slabim ljudima ni na materijalnim dobrima.
KTA
Post je objavljen 13.02.2010. u 23:34 sati.