Kada je Sin Božji na sebe uzeo tijelo, tada je iz same milosti prihvatio našu bit, našu narav. Tada je istinski i tjelesno prihvatio nas. Takva je bila vječna odluka trojedinog Boga. Sada smo mi u njemu. Gdje god on bio, on nosi naše tijelo, on nosi nas. Gdje god on bio, tamo smo i mi, u njegovom utjelovljenju, na križu i u njegovom uskrsnuću. Mi mu pripadamo jer smo u njemu. Zato nas Pismo i zove Kristovim Tijelom. No ako smo, prije no što smo to mogli znati i htjeti, izabrani i prihvaćeni sa cjelokupnom Crkvom u Kristu, tada i zajedno, za vječnost pripadamo njemu. Mi koji sada živimo u zajedništvu bit ćemo jednom kod njega u vječnom zajedništvu. Tko pogleda svoga brata neka zna, da će u Kristu biti vječno sa njim sjedinjen. Kršćansko zajedništvo je zajedništvo kroz Isusa Krista i u njemu. Na ovom preduvjetu počivaju sva pravila koja za zajednički život kršćana daje Pismo...
...Jedni drugima smo braća samo po Kristu. Ja sam drugom kršćaninu brat samo zbog onog, što je Isus Krist učinio na meni i za mene. Onaj drugi je meni postao bratom kroz to što je Isus Krist učinio za njega i na njemu. Od neprocjenjive je važnosti činjenica da smo braća samo kroz Isusa Krista. Znači, nije mi brat onaj koji pristupa ozbiljan i pobožan u težnji za bratskim zajedništvom, već mi je brat onaj koga je Krist spasio, onaj koji je od grijeha oslobođen i pozvan k vjeri i k vječnome životu. Naše zajedništvo ne može se utemeljiti na onome što je čovjek kao kršćanin u samome sebi, u svojoj sabranosti i pobožnosti. Ono, naprotiv, što je čovjek po Kristu, to je odlučujuće za naše bratsko zajedništvo. Ono što je Isus učinio za nas obojicu temelj je našeg zajedništva. Ovo ne vrijedi samo za početak, kao da bi se tijekom vremena ovom zajedništvu moglo nešto dodati, već to tako ostaje za svu budućnost i vječnost.
Dietrich Bonhoeffer iz knjige „Zajednički život“ str. 24-26.
Post je objavljen 13.02.2010. u 22:02 sati.