SVJEDOČANSTVO RATNOG ZLOČINCA
U Hrvatskoj nažalost još uvijek traje Drugi svjetski rat, proganjaju se mrtvi, ne procesuiraju živi ratni zločinci, fraza, "zločin je zločin", očito ostaje samo fraza.
Srećom danas svatko normalan zna pravu narav ustaškog režima,iako potencijalni stvarni prodavači magle stalno Hrvatskoj nameću stigmu krivnje, međutim, prirodu komunističkog režima i razmjere zločina Titove soldateske ne poznajemo dovoljno, što zbog nedostatka političke volje, što zbog činjenice da su mnogi nakon uspostave demokratske Hrvatske jednostavno doživjeli masovna preobraćenja, od boljševika do Katolika.
''Što ćemo nakon svih ovih streljanja?''
Najveći režimski poslušnici, ideolozi komunizma, svjedoci montiranih procesa, režimski novinari preko noći postadoše bezrezervni zagovarači Europsku unije,iako su do prije trideset godina ti isti bili spremni lansirati balističke projektile na sam spomen NATO pakta. Takvu jednu situaciju u grotesknom, hrvatskom, pretdemokratskom društvu najbolje je opjevao beskrupulozni borac protiv " nadirućeg fašizma ",odlazeći predsjednik Stjepan Mesić. Inače, Mesić nije imao što izgubiti, ionako je on dva puta pobijedio u Drugom svjetskom ratu, mada je u ta oba navrata zapravo Hrvatska izgubila.
Dakle, fašistički zločinci odavno su procesuirani, višestruko suđeni te nanovo osuđeni i nakon suđenja, stigma njihovih zločina prati ih i pratiti će ih, s pravom, dok Hrvatske bude kao demokratske države. Međutim, što je sa komunističkim zločincima? Što je s ubojicama za koje postoje nepobitni dokazi da su zločinci? Što je s onima koji su svoje " umijeće " dokazali diljem bivše Jugoslavije, od Dubrovnika na jugu, Slovenije na zapadu pa sve do Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine?
Jedan OD takvih zločinaca narodni je heroj iz Dalmacije, Ante Jurjević Baja, otac saborskog zastupnika SDP-a, splitskog tribuna, Marina Baje Jurjevića, koji je još 1991. godine sa skupinom istomišljenika grmio o Vardaru i Triglavu dok se nad Hrvatskom nadvila srmtna prijetnja velikosrpske politike.
Ante Jurjević Baja svojevremeno je bio strah i trepet Dalmacije, gospodar života i smrti u tom dijelu Hrvatske, poglavito u ranim poslije ratnim danima, te poglavito na dubrovačkom području oko Dakse i ostalih stratišta poslijeratnog staljinističkog režima. Glasovita je njegova naredba nakon ulaska Partizana u Dubrovnik:
" Bilo kako bilo, ubiti ih se mora ".
'' Javljam vam se iz starodrevnog grada Dubrovnika. Narod u ovom gradu je čudan, a donekle i nerazumljiv. Počevši od gospara do pučanina puni su svojih specifičnosti koja je veoma bliska svim našim neprijateljima. Baš iz tih razloga, Dubrovnik je postao, a i bit će, ukoliko ga ne očistimo, centar čitave špijunaže. Što se tiče narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko šezdeset, a među njima i osam popova, odnosno fratara. Pored toga mnogi se kriju i ne može ih se otkriti, a sada će biti i teže. Nakon streljanja objavili smo plakat, ali dosad ne sve. Potpisali smo sud komande jer drugo nismo imali. O svemu ovome dajte svoje mišljenje. Bilo kako bilo, ubiti ih se mora. Samo ne znam što će biti nakon ovih streljanja. Već se narod za njih pita i interesira, kad će taj Narodni sud početi djelovati. Primite pozdrav. Baja ''
Ovo je proglas, u vidu zapovijedi, ratnog zločinca po vlastitom priznanju, Ante Jurjevića Baje.
Smatra se da je samo na Daksi i okolici Dubrovnika ubijeno više stotina nedužnih građana, međutim, žrtava je bilo daleko više kada su komunistički zločinci svoju djelatnost proširili na čitavu Dalmaciju.
Video možete pogledati na Ubiti se mora.
Post je objavljen 13.02.2010. u 21:07 sati.