Marketing
Mirisi...
Jutros sam se probudila s mirisom kapule. Miris luka prženog na nekom starom ulju širio se kućom. Dok sam se prevrtala po krevetu tražeći najpovoljniji položaj za bolna leđa, susjedstvo je uveliko udaralo po zapršci. Svaka pomisao na nastavak spavanja je nestala s prodorom nove količine „mirisa“. I sve to nije tako strašno koliko spoznaja da me je miris luka i starog ulja asocirao na barba Luku Bebića samozvanog saborskog šerifa i nekadašnjeg skladištara iz doline Neretve. Lika, tako prepoznatljivog iz „skojevskog“ doba, premazanog svim uljima i mastima. Gledam tv prijenos iz Sabora i barba Luku crvenog u licu poput raspolovljene klementine kako uživa u ulozi moćnika. Moderator skupa narodnih tribuna; urla,maše rukama, prijeti, poziva na fizički obračun, oduzima riječ oporbenjacima.
U zraku Sabora se osjeća p. dim. Tribuni koriste svaku priliku za bavljenje svojim djelom i likom. Uživaju u šupljem nadmetanju. Problemi malih ljudi nisu im interesantni. U modi je guranje pod tepih. Red carpet. Ni broš u obliku metle na reveru trenutačne premijerke ne daje nadu u čist tepih. Molba upućena poduzetnicima za prestanak otpuštanja u trenutku kada vojska nezaposlenih prelazi 300.00 i vrtroglavo se približava broju branitelja u mirovini ne može umanjiti činjenicu da smo sve bliži ponoru. Čeka se samo poziv slijepca iznad ponora na skupni iskorak u bolju i svijetlu budućnost...
Obrti se zatvaraju, firme padaju u dužničko ropstvo banaka i kamatara. Ceste vode u bespuće stvarnosti. Iz tunela se ne vidi morsko plavetnilo. Preko mostova se ne može ni do rodjačkih kafana. Apeli za čuvanje radnih mjesta se odbijaju od zidova koji dijele bogate od opljačkanih, siromašnih i podcjenjenih građana „naše“ Hrvatske. Bez promjene filozofije življenja „da se živi od tuđega rada“,bez plaćanja izvršenog posla, nikakvi apeli, odluke o poticajima neće izmjeniti bolnu stvarnost u kojoj raste jedna armija od 300.000 nezaposlenih i nezadovoljih ljudi. U zemlji u kojoj može bez traga iz silosa nestati žita u vrijednosti 22. milijuna kuna, u zemlji koja donosi zakone s unaprijed ostavljenim rupama dimenzioniranim za prolaz kriminalaca kapitalaca, u zemlji u kojoj je sve na rasprodaji uz sniženja od 10% do 70%, teško je govoriti o PRAVDI. U nju jedino vjeruje novi predsjednik Ivo Josipović.
Miris nepravde širi se našim prostorom...
BTW. Brački dodatak:
*Njemački sportski tisak objavljuje, a naši prenose;-Ivica Olić i Danijel Pranjić hrvatski nogometaši u dresu Bayerna dobili proljev. Miris trača je stigao do nas...
**Gledajući otvaranje Olimpijade u Canadi i crnu guvernerku, crnu sopranisticu, postavlja se pitanje ;- Je li moguće u Hrvatskoj imati za premijera Srbina/ Srpkinju?...
Može, kada 300.000 nezaposlenih ode u mirovinu, tako mi barbe Luke Bebića...
Tako mi plesnog para na hrvatskom ledu "besposlenosti"Kosor-Milinović...
Post je objavljen 13.02.2010. u 19:11 sati.