U zoru ce, sanjam, pasti nebo mjesto kise....
Upravo sam napisala najkvalitetniji post u povijesti svih svojih blogova.
O jednom od najposebnijih trenutaka.
Izgleda da je bio pre... privatan da bi ga Blog objavio. Ili barem spremio.
I kazes, sve ce biti drugacije kad ova kisa prestane... A boja sunca nestaje.
Mozda nekog drugog dana. Kad se zagrije ona ruka koja je drzala tu lose prebojanu sipku ograde spiralnih stepenica u jednom nikako lokalnom kaficu dok su francuski romani vodili ljubav s ruskim klasicima, a dvije stare ljubavi podmuklo rezale vratne zile i trovale jedna drugu.
Kamen skare papir! Oho, pobjeda je Njezina.
Tisina, a u meni galama.
Kao sto rekoh, pobjeda je Njezina. A Ona je drugacija.
A maglu razbija vjetar, dok grane polako mrznu, kao prsti mojih ruku...Ne vrijedi saputat tebi.
I lako pomice mjesec, dok zvijezde postaju snene i sanjam sve ispocetka.. ma ne vrijedi saputat tebi.
Voditelj vremenske prognoze opet se smijao nekoj internoj fori. Morali smo prekinuti emisiju vise puta, i naravno, okrivili su mene i moju nesigurnost.
A sada kada se on pribrao i ja sam sigurna. Dame i gospodo, ovih dana nas ocekuje nesto novo i nevidjeno!
Vakuum. A ja sam prodisala. :)
Sacuvajmo ovaj dan, savrseno budna sam.
Post je objavljen 13.02.2010. u 19:00 sati.