Jesam li vam rekla da ću ovog tjedna ponovno pjevati hvalospjeve Pavličiću i njegovom umijeću da zaintrigira moju misterije i krimića željnu dušu? Ovog puta on to čini u romanu «Žive igračke» u kojem se još jednom utječe svom poslovičnom detektivu, uredniku crne kronike, Ivi Remetinu, pred čijim se očima događa još nekoliko ubojstava u inače mirnom Zagrebu.
Moram biti iskrena i reći kako u Hrvatskoj osim Pavličića (i u određenoj mjeri Tribusona) nema pisca komercijalnih krimića. Hrvati, čini se, nisu zainteresirani za čitanje kriminalističkih priča i trilera, reklo bi se ako bi čovjek sudio prema zakonima ponude i potražnje. Ipak, čini se da je sasvim suprotno: manijakalno se čitaju krimići iz Algoritmove Najbiblioteke, a ni Agathi Christie nije opala (vlas s glave?) prodaja otkad je počela izlaziti u mekoukoričenim izdanjima (uz 24 sata tijekom prošle godine). Stoga, bit će da Hrvati krimiće vole čitati, ali rijetki su oni koji bi ih znali dobro napisati. Zato smatram da ono što umije Pavličić treba dodatno istaknuti i honorirati.
Evo stoga poslovne ideje koju ovoga puta besplatno iznosim svim hrvatskim izdavačima koji se žele uhvatiti ukoštac s mogućnošću promocije i zarade (dakako, uz uvjet da se autor s tom idejom složi i uz poštovanje autorskih prava) – treba reizdati serijal krimića Pavla Pavličića čiji je glavni lik urednik crne kronike Ivo Remetin onako kako bi to učinili Ameri (bombastično! «Prvi slučaj doktorice Kay Scarpetta» ili «Doktorica Temperance Brennan ponovno u akciji!») – u istoj biblioteci s istim dizajnom, s brojevima na hrptu, u paperback izdanju s popularnom cijenom (mislim da bi 59 kuna bio maksimum koji bih ja kao čitateljica po naslovu bila spremna platiti). Takvo nešto bih ja sto posto kupila. A jednom kad kupiš jednu, ne možeš podnijeti da ih nemaš sve u kolekciji. Ukoliko je cijena dovoljno pristupačna, svako bi kućanstvo moglo podnijeti financijski teret kupovine takvih knjiga, a radi se o literaturi koju svatko može čitati (pa čak i klinci, nisam primijetila da su knjige izrazito neprikladne u bilo kojem smislu, pogotovo za ove krvožedne današnje generacije).
Da ima opravdanja za takav poslovni potez svjedoči i broj naslova u kojima se kao detektiv pojavljuje Ivo Remetin: moguće je da moji podatci nisu potpuni, ali nastojala sam prikupiti što više takvih naslova – po mom sudu ih ima deset (što je idealna brojka za serijal knjiga). Dopustite da ih nabrojim:
«Rakova djeca» (prvo izdanje 1988. godine u Biblioteci HIT izdavačke kuće Znanje)
«Pjesma za rastanak» (2000., Školska knjiga)
«Pasijans» (2000., Školska knjiga)
«Otrovni papir» (2001., Mozaik knjiga)
«Mrtva voda» (2003., Školska knjiga)
«Tužni bogataš» (2004., Mozaik knjiga)
«Krvnik u kući» (2004., Mozaik knjiga)
«Zmijska serenada» (2005., Mozaik knjiga)
«Cvijeće na vjetru» (2007., Mozaik knjiga)
«Žive igračke» (2009., Biblioteka HIT)
(Kao što vidite, jedini problem i jest u tome što je Ivo Remetin objavljivan raštrkano po izdavačkim kućama, pa različiti momci imaju prava razdijeljena među sobom)
Eto, to je moja poslovna ideja, drage izdavačke kuće – iduću ću vam definitivno masno naplatiti!
Post je objavljen 17.02.2010. u 17:47 sati.