Marketing
Winter story (1)...
photo by rU
Zimska priča (1)
Vani je snježilo, Rose je sjedila uz prozor i slušala You are always on my mind, a sjećanja su se kovitlala poput snježnih pahulja ...
...
Uvijek si mi bila na umu... rekao joj je.
Od prvog susreta nisam prestajao misliti na tebe.
I kad bih pomislio da na tebe ne mislim, odjednom bi odnekud izronio tvoj pogled, pramen kose što ti je pao na lice, krivulja tvoga ramena koje me dodirnulo slučajno ... I uvjeravao bih sam sebe da je tvoj pogled potražio baš mene, da me ramenom nisi taknula slučajno, da je tvoja ta plava vlas što ju je vjetar donio na moj balkon ...
Bila si mi na umu godinama, kao lijepi san za koji sam mislio kako ga nikada neću odsanjati. Nisam ti imao što ponuditi, iako sam htio davati a ne samo uzimati, znao sam da to nije moguće. Dijelila su nas gotovo dva desetljeća i okolnosti koje su i tebi bile znane. Nisam mogao vjerovati da bi ti bila kadra zanemariti ni jedno ni drugo pa sam ja pokušavao zanemariti nade koje nisu prestajale tinjati, pokušavao sam sebe uvjeriti kako ne smijem posegnuti za tobom, kako moram prestati željeti te tako očajnički.
A ipak, kad god bismo se povremeno ponovo sreli, ponovo bih te poželio, jače no prethodni put. Poželio bih dodirnuti te bliskije, čvršće, posjednički ... a ne samo kao poznanik pri rukovanju, pazeći da stisak ruke ne potraje duže no što je pristojno ... I uvijek bih pomislio - ruka ti je kao stvorena za moju ruku - pa bih se morao suzdržati da ne pripijem svoj dlan uz tvoj, da ne isprepletem svoje prste s tvojima, da ne produžim stisak u beskraj.
A kad sam konačno shvatio da ni ti ne žuriš povući svoju ruku iz moje, kad sam vidio kako si se zarumenila poput ružice kad bi ti se ruka izgubila u mojoj ruci, prema svome uvriježenom običaju sve okrenuh u šalu, gorku šalu na svoj račun. S godinama čovjeku oslabi periferna cirkulacija ... rekao sam ti. Pa starci produžuju rukovanje kako bi svoje hladne prste ugrijali u nečijem toplom stisku.
Hladne ruke, vrelo srce, govorila je moja baka ... rekla si.
I dodala, nasmijavši se - O kojim ti to starcima govoriš?
I doista, nisam se u tom trenutku osjećao nimalo starački. Dapače, uplaših se - primijetit ćeš kako moja cirkulacija primjetno cirkulira ...i na periferiji ... i u središtu ...
Zapalio sam se kao stari panj ... pomislih.
A kad bi ti, Iskrice, samo uzdahnula, samo nježno dahnula na taj žar, plamen bi poletio do neba visoko ...
Tada, te večeri, malo je nedostajalo da ti kažem: Uvijek si mi na pameti.
Malo je nedostajalo da te upitam: Pomisliš li i ti ponekad na mene?
No, suzdržah se, jedva jedvice.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 14.02.2010. u 00:01 sati.