Najprije Vladi želja za što bržim povratkom. Ne daj se majstore! Da nešto vrijedi, ne bi se zvalo "slijepo"!
A onda - šteta.
Taj je komentar bio najčešći koji se čuo nakon utakmice s Lokomotivom na TEŽ-u. A kako i ne bi. Vodili smo na poluvremenu 3-0. Lokosima smo očitali pravu lekciju škole nogometa. Na žalost, nepunih pet minuta "rupe" na početku drugog dijela bilo je dovoljno da ih vratimo u igru i da izjednače 3-3. Ipak, smogli smo snage vratiti se i poveli sa 4-3, ali nas je opet "krumpir" vratio na izjednačeno. Na kraju 4-4. Kažu "lokosi" da je realno, ali ne bih se složio s njima.
Sven je otvorio tekmu s golom nakon minute i pol igre. Nastavio sa još jednim, da bi Ivan potvrdio apsolutnu prevlast na terenu zgoditkom za 3-0. Sve je funkcioniralo kako treba, iako nije bilo Vlade, a Karlo - premda je noć proveo na školjci - našao je snage da se znalački postavi u sredini. Upravo je vezna linija odigrala kako treba. Visoko postavljeni, sjajno smo kontrolirali teren.
Međutim, u drugom dijelu smo pali i Lokomotiva se vratila. Uglavnom su to radili visokim lopama pred gol, a manje igrom. Ipak, došli su do izjednačenja da bi nas Sven novim golom vratio u vodstvo. Na kraju, vlakovođe ipak zabijaju za konačnih 4-4.
O suđenju neću trošiti riječi. Dovoljno je reći da je "djelitelj pravde" priznao gol koji nije bio, jer lopta (pitao sam klince, i jedne i druge) nije prošla crtu. Neću reći ni da mu dijete koje se previja i plače na terenu nije dovoljan povod da prekine utakmicu (štoviše, kaže sudac je da je on - koji leži - napravio prekršaj). Ali ću reći da klincima ovakvi ne trebaju suditi. Čak ni na ovakvom turniru. Postoji HNL, pa neka se tamo kali!
Post je objavljen 13.02.2010. u 14:36 sati.