Piše Ivica Puljić
Danas počinju 21. Zimske olimpijske igre u Vancouveru. Gledam tv, sjećanja naviru. Sarajevo 1984. godine. Moj grad, pun ponosa zbog igara, mi smo dobili olimpijske igre, a ne Slovenija, Hrvatska ili Srbija.
Mi smo ih dobili!
Ponosa je bilo više od snijega tih olimpijskih dana. U Ljubljani, Zagrebu i Beogradu brujala su pitanja :“Kako su Bosanci mogli dobiti Olimpijadu? To je nevjerojatno. Kako će ONI organizirati nešto tako veliko, planetarno vrijedno?“ Mi smo uživali u njihovoj zavisti i muci isto koliko i u činjenici da smo MI centar svijeta.
Olimpijada jeste nešto više od sporta, jer takvu atmosferu čovjek doživi jednom u životu. Taj privlačni miris svjetskog, koji se u jednom gradu negdje na Balkanu osjeti obično zbog neke nesreće, poput sarajevskog atentata kad je mladi atentator ubio čovjeka i ženu, trudnu ženu. Tako je Sarajevo ušlo u povijest i uvijek se spominje kao mjesto gdje je opaljen prvi hitac u Prvom svjetskom ratu koji je odnio na milijune života. Povijest je barem zabilježila imena ubijenih u sarajevskom atentatu – princ Ferdinad i njegova supruga Sofija, kao i ime njihovog ubojice – Gavrilo Princip. Oni milijuni koji su izginuli kasnije ostali su bezimeni i ja sam sve te bezimene uvijek vezao uz svoj grad i nekako se osjećao su-krivcem za patnje i uništene živote u Velikom ratu.
Međutim, 1984. je donijela nešto novo. Pozitivnu energiju, stvaralački duh, poznate ljude, kremu svjetskog bijelog sporta, glumce, novinare, kamere, sjaj…I nekako sve prođe dobro, ma što dobro, prođe fenomenalno. Nekakvi tamo Bosanci organizirali odličnu olimpijadu. Još me boli rame od olimpijskog tapšanja.
Sada živim u Americi i spremam se otići u Vancouver na koji dan, malo da udahnem olimpijskog zraka, da se nakratko vratim u najljepše i najsretnije dane svog života. Veljaču 1984. godine. Vancouver nikada neće dobiti ono što smo mi u Sarajevu imali, jer Vancouver je jedno od najboljih mjesta za život na cijeloj planeti. Sarajevo je bilo jedno od najgorih zbog grozne klime, smoga i magluština. Zato smo mi olimpijadom dobili tako mnogo, jer smo imali tako malo.
Vadim svoju staru majicu na kojoj je nacrtan Vučko i piše Sarajevo-Olimpijada 1984. Oblačim je, ali ne ide, vučem, navlačim, znojim se…ali ne ide!!! Shvaćam - 26 godina sam stariji od kada sam posljednji put obukao tu majicu, a deblji dobrih 20 kilograma.
Najviše zbog toga, u Vancouveru 2010. nikada mi neće biti lijepo kao u Sarajevu 1984.godine.
Post je objavljen 12.02.2010. u 19:06 sati.