Snijeg svud pada.
Zvona zvone.
Srca mlada vesele se.
Sigurno znate ove stihove,i znate kako idu dalje...
Ali ja sada ne govorim o Božiću,koji nažalost nije bio snježan,ali što ćeš...Sada pada to je važno...Ja obožavam snijeg od malena...Kako bih željela da sam opet mala da mogu sjesti na sanjke,a dan ne puknu...hahahahha,šala...Željela bih se opet vratiti u djetinjstvo iz razloga,kako da to objasnim...Da mogu uživati u snježnim radostima,a da ne izgledam kao luđakinja(hh),da imam vremena uopće otići na snijeg,da radim anđele u snijegu,a da frendice oko mene ne okreću očima i prave se da me ne poznaju (koje frendice)...Kako bih voljela da sam još uvijek mala...Sada jedino što mi pada ne pamet jest snijeg i jedna izreka :
"Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra."
i
"Najveći čovjek uvijek ostaje dijete."
JOJ,KAKO BIH HTJELA UVIJEK OSTATI DIJETE...
Ali moramo odrasti,zato se i rađamo da odrastemo i ostarimo...
Znate što u wikicitate sam upisala smisao života i ovo se pojavilo:
"Smisao... Evo pada snijeg. Kakav je u tome smisao?" (Tri sestre)
Mislim ono,kakav je to smisao,ja mislim da znam,a na vama je da saznate...
Do sljedećeg snijegachaoo;)
Vaša Zvone
Post je objavljen 12.02.2010. u 17:04 sati.