Volio bih znati crtati
Da mogu lakše objasniti
Volio bih znati sanjati
Da se mogu ljepše smijati.
U sasvim maloj mračnoj sobi
Sa onim istim poznatim strahom
Opet spuštam pogled od svijetlosti.
Umornog lica kroz sjajne igle
Opet moram hodati.
Od pogleda istih očiju
Dah se pretvara u nemoguće.
Stajala je sasvim mirno
I prelazila preko otrovnog stakla.
I opet neznanje skupo plaćam
A riječi pretvaram u kamen.
Post je objavljen 12.02.2010. u 16:23 sati.