Kada sam započinjao ovaj dan nisam ni slutio da ću veoma brzo biti učesnik nekih pomalo dramatičnih događaja.
Moj šef na poslu je, naime, baš danas odlučio da nam priopći "sretnu" novost: smanjenje plaća... I tako, od danas imam 17% manja mjesečna primanja, unatoč tome što su mi prije jedva tri-četiri mjeseca već bila smanjena za 17%... K tome, i moja je supruga od ovoga mjeseca "žrtva recesije", pa će i njezina mjesečna primanja biti vjerojatno nekih 10-ak postotaka manja.
Ovo je situacija koja bi zabrinula svakoga. Ili... možda ne bi trebala?
Zapravo, ne bi trebala zabrinuti svakoga. Ali, mene ipak jeste, što mi zasigurno ne služi na čast.
Ja se, naime, deklariram kao kršćanin. Ispovijedam vjeru u Gospodina Isusa Krista i vjerujem da je Bog svet, svemoguć i kadar ispuniti sve moje potrebe.
Štoviše, događaji iz moje ne tako davne prošlosti jasno me podsjećaju na nepobitnu činjenicu da se Bog, već više nego jednom, na čudesan način pobrinuo da me izbavi iz svake vrste financijske pa i druge nevolje.
Pa otkuda onda ljutnja, zabrinutost pa čak i nagovještaji straha u meni? Nije li to nevjera, taj podmukli neprijatelj koji vreba iz tmine naše tjelesnosti?
Posljednjih godina vršena su razna ispitivanja i ankete među kršćanima u čitavom svijetu, s namjerom da se pokuša doći do barem približnog odgovora kakva je uistinu vjera onih koji sebe smatraju kršćanima.
Bez obzira na primjenjenu metodologiju prikupljanja, obrade i interpretiranja podataka, očituje se u svima njima začuđujuća podudarnost. Sve one, naime, samo potvrđuju ono što i sami gledajući oko sebe vrlo dobro znamo: malo je onih koji uistinu idu uskim putem!
No, značajnije od bilo kakvog istraživanja je pitanje koje sami sebi rijetko postavljamo: kakva je uistinu naša vjera?
Tek kada nastupe nevolje, kada u očaju podignemo oči k Nebu, dozvoljavamo sebi priznati kako baš i nismo najbolje i najmudrije živjeli.
Ovo otkriva poražavajuću činjenicu da mnogi od nas uopće istinski ne razumiju izuzetno bogatstvo sile koja se već nalazi u nama - sile Duha Svetoga.
"Koliko god da je tragično siromaštvo u ovom svijetu" kaže Lloyd Pulley u svojoj knjizi "Pod Njegovim utjecajem", "ne postoji veća tragedija od siromaštva u pokušaju da živimo kršćanskim životom bez sile Duha Svetoga."
Uistinu, ako ne dozvolimo Duhu Božjem da siđe na nas kako bi nas osposobio da živimo autentičnim, pobjedonosnim kršćanskim životom - naš će život pokazivati samo vanjska obličja pobožnosti lišena sile bez koje će svaki naš napor da budemo "dobri" kršćani završavati razočaranjem i priznanjem naše vlastite nemoći.
Upravo zbog toga, moramo preispitati u čije se mi to sposobnosti uistinu pouzdajemo, jer prava priroda kršćanskog življenja nije puko izvanjsko prilagođavanje tzv. "kršćanskim standardima življenja", već duboka unutrašnja promjena koja dolazi iz potpunog predanja Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu.
Razumijemo mi li uistinu silu koja se već nalazi u nama? Shvaćamo li da nam je dana sila da svladamo mnoge loše navike, ponašanja i odnose?
Svladati naviku pušenja, kontrolirati svoju narav, prekinuti bezbožan odnos s nekim ili prihvatiti nezavidnu financijsku situaciju kao normalnu.., sve su to stvari koje samo naizgled izgledaju nemoguće. No, ukoliko smo uistinu Kristovi, ako smo nanovorođeni i Duh Sveti boravi u nama, mi smo već u potpunosti oslobođeni svega toga!
Pitanje je da li mi to znamo i da li to u svom životu primjenjujemo?
Čini se ipak da veliki broj nas danas živi siromašan život, lišen sile, zbog nerazumjevanja ove jednostavne istine. Ovo siromaštvo je posljedica našeg osobnog neznanja koje svoje uporište nalazi u strahu od potpunog predanja vodstvu Svetog Božjeg Duha.
I tako nas evo iznova na pitanju koje tako često postavljamo: da li smo uistinu predani Svetom Duhu ili to za sebe neutemeljeno vjerujemo?
Odgovor na ovo pitanje zapanjujuće je jednostavan: najveći dokaz da smo predani Svetom Duhu je da je Isus postao središte našeg života! Pojednostavljeno rečeno, kada smo pod utjecajem Svetog Duha naši će životi biti jasno i neporecivo svjedočanstvo toga tko je Isus.
Ukoliko smo uistinu posvećeni Gospodu, to će se očitovati u svemu što radimo. Također, jedan od načina na koji možemo znati da li Sveti Duh djeluje je i taj da će On uvijek i u svemu posvjedočiti o Isusu. Duh Sveti uvijek svjedoči o Isusu i kamo god nas vodio to će uvijek voditi do Gospodina! Ovo je sasvim u suglasju sa Pismom i Isusovim riječima iz Iv.14:26, Iv.15:26 ili Iv.16:14...
Ono što smo kao kršćani, uistinu primili od Duha je prava spoznaja o Isus Kristu. Bez toga, nikada nećemo zaista razumjeti Isusa, niti ga prihvatiti kao živog i uskrslog Kralja. Ni gomile knjiga, ni studij teologije, ni ljudska svjedočanstva, pa čak ni čuda Božja u našem životu neće nikada nikoga dovesti do spoznaje o Isusu. Pravu spoznaju o tome samo Sveti Duh može posvjedočiti i protumačiti našim srcima da razumijemo i zbilja povjerujemo.
Tek vođeni Duhom možemo razumjeti stvarnu narav Isusa Krista. Tada nam neće biti čudno, niti nejasno zašto se, došavši na svijet, Isus odrekao korištenja svojih Božanskih atributa, već ćemo na Isusov život moći gledati sa jednom novom, potpunijom spoznajom.
Tada ćemo razumjeti i prepoznati Isusa kao savršen primjer života kojega smo i mi pozvani nasljedovati.
Njegov je život predivan primjer koji pokazuje kako biti predani sluga, ali to nije nešto što možemo postići svojom vlastitom snagom.
Požudni, sebični, ponosni, oholi...kako možemo uistinu postati ponizni poput Gospodina?
Samo je jedan način: podignimo pogled na Isusa, a odvratimo ga od svega drugoga. Odazovimo se Njegovu pozivu i dozvolimo mu da nas vodi. Preispitajmo svoja srca i dozvolimo Mu da bude naš gospodar kojemu se radosno predajemo . Osjetimo tako najveću radost koju čovjek može iskusiti, živeći predano, pod Njegovim utjecajem.
Post je objavljen 12.02.2010. u 21:31 sati.