Marketing
SREĆA NA VRŠCIMA PRSTIJU
Snijeg je zameo cijelu državu, pa tako i Zagreb. Dok se svi tuže da ne vole snijeg i rade rituale prizivanja proljeća ja uživam u njemu koliko god mogu. Sada barem imam razlog za konstantno kašnjenje i jedan te isti odgovor za sva pitanja.
"Gdje si do sad? Čekamo te već pola sata."
"Snijeg."
"Ah, onda je sve u redu."
"Pa dobro trebala si tu biti u devet sada je deset i trideset. Imaš li što reći u svoju obranu?"
"Sniijeg."
"Ah, pa naravno. Sjedni se, nastavljamo dalje."
"Bila si u dućanu?"
"Snijeg."
"Ma imamo sve tu, u redu je."
"Hoćeš ići na kavu samnom?"
"Snijeg."
"Imaš pravo ni meni se neda."
"Dolina sunca?"
"Snijeg."
"Imaš pravo, i to onaj žuti."
"Snijeg."
"Ah, onda je sve u redu."
"Pa dobro trebala si tu biti u devet sada je deset i trideset. Imaš li što reći u svoju obranu?"
"Sniijeg."
"Ah, pa naravno. Sjedni se, nastavljamo dalje."
"Bila si u dućanu?"
"Snijeg."
"Ma imamo sve tu, u redu je."
"Hoćeš ići na kavu samnom?"
"Snijeg."
"Imaš pravo ni meni se neda."
"Dolina sunca?"
"Snijeg."
"Imaš pravo, i to onaj žuti."
Nove stvari se događaju, i novi zidovi se ruše, a ja se svai dan budim kao nova osoba.
Vidjela sam ga na drugoj strani prostorije na stolici, sa čašom u ruci i pogledom na meni. Osjećala sam ga. Nešto je planulo u meni i buktilo u mojim prsima. Povukao me tamo gdjesmo mogli biti sami. Prišla sam mu, a on je počeo istraživati mene. Moj vrat, ušnu školjku, moje usne. Moj jezik klizio je po njegovom u skladnim pokretima. Njegove ruke su istraživale unutrašnjost mojih bedara. Polako, još lakše. Pritisno je moju točku, a ja sam zadrhtala. Primjetio je to, nježno zagrizao moj vrat i dotaknuo točku ponovo. Dobro poznati osjećaj prošao je mojim tijelom. Sjela sam na njega i počela svoj ples. Rekao je da nikada nije doživio ovako nešto sa odjećom na sebi. Oteo mi se smješak sa usana. Priljubila sam svoju točku uz njega, osjetila sam tvrdoću pod svojim tijelom. I dalje istražujući njegova usta priljubljivala sam se uz njega slabije pa jače, naprijed pa nazad, lijevo pa desno. Osjećala sam kako raste i svidio mi se taj osjećaj.
Upoznala sam drugog Njega na jednom mjestu u jedno vrijeme. Povukla sam Ga na sebe i bila femme fatale. U svojem najsjajnijem izdanju. Sa plamenom u očima, osmjehom na usni i žudnjom u rukama. Neke stvari se jednostavno mogu pročitati iz pogleda. Volim onaj osjećaj kada me ljubi, a ja se ne mogu prestati smješiti. Moje ruke plazile su po crnim pramenovima Njegove kose, a Njegova ruka klizila je po mojim leđima, i dalje... Kao dvije legure slivene u jednu. Da, vratila sam se.
femme_fatale
Post je objavljen 11.02.2010. u 23:17 sati.